Novosti

04. 04. 2020.

'Ako se dogovori smanjenje plaća, mora se znati i kad će se to vratiti'

Sindikati

AUTOR: Frenki Laušić

(novac.jutarnji.hr) Ministarstvo rada najavilo je sjednicu Gospodarsko-socijalnog vijeća za sljedeći tjedan na kojoj će se, među ostalim, raspravljati i o pokretanju pregovora o plaćama u javnom sektoru, no čelnici sindikalnih središnjica kažu da to nije tema za GSV. Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih sindikata Hrvatske, i Vilim Ribić, predsjednik Matice sindikata javnih službi, rekli su nam da to nije tema sjednicu GSV-a, jer sindikalne središnjice nisu potpisnice kolektivnih ugovora o kojima će se raspravljati.

 

- Mi ćemo doći na taj sastanak GSV-a, ali to je tema za sindikate državnih i javnih službi koji su potpisali kolektivne ugovore. Pogotovo ne razumijem što bi poslodavci trebali raditi na sastanku na kojem je tema politika plaća u javnom sektoru, to je tema za bilateralne sastanke između sindikata i Vlade - rekao nam je Krešimir Sever.

 

Kad je politika plaća u pitanju, Sever i Ribić se slažu da pitanje mogućeg smanjenja plaća u javnom sektoru može doći na red tek ako kriza potraje i do lipnja. Do tada, smatraju, Vlada treba koristiti raspoložive mjere da ublaži krizu, kao što i radi, ali i da potraži novac za pomoć gospodarstvu i građanima u posebnim programima Europske unije.

 

 

Zajedničko stajalište

 

Iskusni sindikalist Sever smatra da sindikati javnih i državnih službi trebaju imati zajedničko stajalište prema zahtjevima Vlade, pogotovo zbog toga jer se može očekivati da će Vlada u jednom trenutku predložiti selektivno smanjenje plaća, različito od sektora do sektora, čak i unutar pojedinog sektora.

 

- Nisu sindikati ni zaposleni u javnom sektoru slijepi za ono što se događa u gospodarstvu, dapače. Ali, najprije ćemo vidjeti što predlaže Vlada, a nakon toga ćemo dati svoj odgovor. Situacija je dinamična, pričekajmo prijedlog Vlade pa ćemo vidjeti što dalje. Načelno, kako sam rekao i prije, do lipnja se plaće u javnom sektoru ne bi trebale dirati - rekao nam je Ribić. Oba sindikalista, pak, slažu se u tome da “ako i kad” se dogovori moguće smanjenje plaća, tada treba jasno ugovoriti odredbe o tome kako će se to kompenzirati i nadoknaditi jednom kad prođe kriza.

 

Vlada je, podsjetimo, na sjednici Vlade u četvrtak donijela odluku o tome da će “pokrenuti pregovore sa socijalnim partnerima o visini osnovice za izračun plaće državnih službenika i namještenika te zaposlenih u javnim službama za 2020. , kao i pregovore o isplati određenih materijalnih prava ugovorenih kolektivnim ugovorima, te prava iz sklopljenih sporazuma o uvećanju koeficijenata složenosti poslova i dodataka na osnovnu plaću”.

 

U Ministarstvu rada nisu htjeli nešto više govoriti o prvom prijedlogu s kojim će izaći pred sindikate, ali će vjerojatno kao “predjelo” predložiti odustajanje od ugovorenog rasta plaća u javnom sektoru do kraja ove godine.

 

Prosvjetni bi sektor, tako, u lipnju trebao dobiti porast plaće za jedan posto te dodatnih dva posto rasta od siječnja sljedeće godine, dok bi svi zaposleni u javnim i državnim službama, prema Temeljnom kolektivnom ugovoru za javne službe i Kolektivnom ugovoru za državne službe, u lipnju i listopadu trebali dobiti rast plaća po dva posto.

 

 

Sužen prostor

 

Međutim, u Vladi su svjesni kako će teško biti medicinskim sestrama, liječnicima, policajcima i vatrogascima reći da moraju odustati od povećanja plaća, s tim da i učitelji tvrde da im je rad od kuće donio još veća opterećenja nego rad u školi. Dapače, čak i poslodavci koji traže smanjenje plaća u javnom sektoru tvrde da se to ne odnosi na liječnike, medicinske sestre, policiju, vojsku, vatrogasce, nego na ostali dio javnog i državnog sektora. To onda znatno sužava prostor mogućih ušteda na plaćama u javnom sektoru, ali bi makar selektivni i progresivni model smanjivanja plaća poslao poruku o tome da i javni sektor snosi dio troškova krize.

 

Ovaj se put sindikati javnog sektora, međutim, mogu pozvati na autoritet Hrvatske narodne banke i Instituta za javne financije, koji smatraju da u ovoj specifičnoj krizi ne bi trebalo smanjivati plaće korisnicima državnog proračuna. Te institucije, naime, smatraju da smo zakasnili s reformom javnog i državnog sektora, ali da ne treba sada u krizi rezati plaće, kako se ne bi dodatno smanjivala potrošnja, nego da se smanjivanje boja zaposlenih treba provesti nakon krize. “Fiskalni učinci privremenog hipotetskog smanjivanja bruto plaća financiranih iz proračuna opće države ‘relativno’ su skromni (od 0,38 do 1,22 posto bruto domaćeg proizvoda), a posljedice zbog utjecaja na ključne ekonomske pokazatelje mogu biti dugotrajne i velike.

 

No, sadašnja je situacija istovremeno prijetnja gospodarstvu i javnim financijama, ali i prilika za nužno strukturne reforme“, stoji u osvrtu IJF-a.