Novosti

09. 11. 2015.

Bogate zemlje idu prema kraćem radnom tjednu, a Hrvatska neće

U FRANCUSKOJ TRAŽE SKRAĆIVANJE
Krešimir Sever: Privatne domaće tvrtke koje su skratile radni tjedan, istodobno su radnicima smanjile i plaće

Autor: Dijana Jurasić
(VEČERNJI LIST) Dok je nerazvijenijim zemljama u prosjeku radni tjedan najduži u Europi, uključujući i Hrvatsku, bogate zemlje koje su i dosad spadale u zemlje s najkraćim radnim tjednom idu prema njegovu skraćivanju. U Francuskoj, koja je prije 15 godina skratila radni tjedan na 35 sati u tijeku je kampanja za njegovo skraćivanje na 32 sata, a kako bi se povećala produktivnost radnika, ali i smanjila nezaposlenost.

U Hrvatskoj, u kojoj je prosječni radni tjedan prema lanjskom istraživanju Eurofounda 42 sata, nije realno očekivati da će doći do skraćivanja radnog tjedna. 

 

Eksperiment razvijenih


Istraživanja pokazuju da su preopterećeni i nezadovoljni radnici manje produktivni, češće obolijevaju zbog čega štetu trpe i poslodavci i država, a uz to dugo radno vrijeme nepovoljno utječe na ravnotežu između privatnog i profesionalnog života i time i na mentalno zdravlje. Razvijene zemlje svjesne su da su preopterećeni radnici zapravo šteta za tvrtke i cijelo društvo, ali i činjenice da i tehnološki razvoj vodi ka kraćem tjednu. Već sada najkraći radni tjedan uz Francusku imaju Nizozemska, Danska, Belgija, a u Švedskoj se radi na skraćivanju radnog tjedna na 30 sati. U švedskim poduzećima u kojim je uveden 30-satni radni tjedan, radnicima nisu smanjivane plaće.
Drago Čengić s Instituta Ivo Pilar, koji se bavi sociologijom modernog društva, ali i ekonomskom sociologijom ističe:- Nije realno da će kod nas doći do skraćivanja radnog tjedna jer su to još uvijek društvene inovacije kojima mi nismo skloni i koje traže suradnju između poslodavaca i sindikata na razini poduzeća i uključenost države u raspravu. Pitanje je i koliko je u bogatijim zemljama koje vode više računa o dobrobiti radnika smanjivanje fonda radnih sati povezano sa stupnjem tehnološkog razvoja. Eksperiment sa skraćenim radnim vremenom traje u najbogatijim zemljama i on još nije dominatan u Europi. Činjenica je da što industrija bude više uključivala tehnologiju, potreba za radnicima će se smanjivati. No, ne znamo što to znači za društva koja nisu razvijena i za tranzicijske zemlje u kojima još dominira uslužni sektor a ne industrijski. Sektor trgovine u kojem je kod nas prisutno eksploatiranje radnika mimo svih usporedivih granica u zemljama u okruženju, ovisan je o radnicima i nije tehnološki inovativan - kaže Čengić.

 


Povećanje produktivnosti


Prema Eurofoundu radnici najviše u prosjeku rade u Turskoj, zatim u Crnoj Gori, Makedoniji, Rumunjskoj, Kosovu i Hrvatskoj.
Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, ističe da Francuska iskorak prema skraćenju radnog vremena radi zbog povećanja produktivnosti i smanjenja nezaposlenosti. Sva istraživanja, kaže, pokazuju da je premoreni radnik slabije produktivan i podložniji je ozljedama.
- U ovom trenutku nije realno da će Hrvatska ići na skraćivanje radnog vremena. Ono što nam se nikako ne bi smjelo dogoditi je da se ide na skraćivanje radnog tjedna, a smanjivanje plaće, pa bi na istom radnom mjestu imali dvije podzaposlene i potplaćene osobe, koje ne mogu živjeti od svojih plaća. Skraćivanje radnog vremena ako do njega dođe zahtjeva široki nacionalni konsenzus i raspravu u koje bi se djelatnosti moglo uvoditi kraće radno vrijeme. Mislim da bi se moglo prvo uvoditi u financijskom i informatičkom sektoru, farmaceutskoj industriji... S obzirom na broj prekovremenih sati u trgovini bi mogli imati nekoliko desetaka tisuća zaposlenih više - kaže Sever. Nada se da kod nas neće prepisivati od razvijenih zemalja EU ono što im odgovara jer smo, kaže, već imali iskustvo iz nekih privatnih tvrtki koje su radnicima skratile radni tjedan, ali su im smanjile i plaću, rekavši ili da pristanu na smanjenje plaće ili će dijeliti otkaze.