Novosti

04. 07. 2014.

Bolesnici, pripazite na ovu promjenu ZOR-a!

HRVATSKA: PITANJE BOLOVANJA

Autor: Marina Barukčić

(t-portal.hr) Izbjegavanje otkaza otvaranjem bolovanja više neće biti moguće ako se usvoji novi Zakon o radu. Naime u prijedlogu je utvrđeno da bolovanje kroz otkazni rok smije trajati najdulje šest mjeseci. U slučajevima teško oboljelih, koji katkad moraju na bolovanja dulja i od godine dana, otvara se prostor za malverzacije poslodavaca.

 

Tako bi se moglo dogoditi da radnik, koji je preživio moždani ili srčani udar, obolio od raka ili ide na transplantaciju organa, usred bolovanja ostane bez posla i sredstava za život.

 

Prema važećem Zakonu o radu, radnik na bolovanju ne može dobiti otkaz ni u kojem slučaju. Prijedlogom novog zakona nitko se od otkaza više neće moći izvući bolovanjem.

 

Nakon šest mjeseci otkaz postaje pravomoćno rješenje i oboljeli radnik postaje službeno nezaposlen. Ako se radi o teškim zdravstvenim problemima, ako se osoba liječi od raka, srčanog ili moždanog udara, ili se oporavlja od transplantacije organa, tada liječenje može trajati dulje i od godine dana. Ako usred bolovanja izgubi posao - pitanje je od čega će živjeti i kako će se liječiti?

 

Ministar rada i mirovinskog osiguranja Mirando Mrsić tvrdi da su predviđeni svi osigurači: 'Ako teško bolesna osoba izgubi posao, sve troškove pokriva HZZO i apsolutno je zajamčena socijalna sigurnost.'

 

Kada smo HZZO pitali na koji je način novim zakonom zajamčena takva sigurnost građanima, odgovorili su - u relacijama aktualnog Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Tvrde da osigurana osoba, kojoj je usred bolovanja prestao radni odnos, ima pravo nanaknadu plaće još samo 30 dananakon otkaza.

 

Jedino u slučaju kada se radi o bolovanju zbog ozljede na radu, profesionalne bolesti ili zbog posljedica Domovinskog rata osigurana osoba ima pravo na naknadu plaće i nakon otkaza - sve dok ne postane radno sposobna ili joj mirovinsko osiguranje ne utvrdi invalidnost. Da bi građani mogli ostvariti svoja prava, ističu u HZZO-u, moraju im se javiti u roku od 30 dana nakon otkaza kako ne bi ostali bez zdravstvenog osiguranja.

 

Dakleoboljeli radnici nakon otkaza mogu računati jedino na zdravstveno osiguranje (koje je ionako ustavna kategorija). Naknadu za plaću, koju inače isplaćuje HZZO nakon 42 dana bolovanja, nakon otkaza više neće primati.

 

Predsjednik Nezavisnih sindikata Krešimir Severrekao je da nikoga očito nije briga za bolesnike s teškim dijagnozama: 'Stvarno ne znam na što je ministar Mrsić mislio kada je rekao da je takvim bolesnicima zajamčena sigurnost ako nakon otkaza neće dobivati naknadu za bolovanje iz HZZO-a.'

 

Nova odredba o bolovanju očito služi da bi se olakšalo poslodavcima da dijele otkaze. To bi moglo biti opravdano ako uzmemo u obzir da su radnici, svjedoče poslodavci, često zloupotrebljavali tu odredbu i pred otkaz namjerno ulazili u bolovanja kako ne bi mogli biti otpušteni. No ako pitamo Severa, problem zloupotrebe bolovanjaproblem je zdravstvenog sustava, a ne radnih prava.

 

'Ovime je zakonodavacprebacio probleme iz zdravstva i utvrđivanja opravdanosti bolovanja na Zakon o radu, što je velika greška. Tako kažnjavaju sve radnike koji su stvarno bolesni jer sami nisu u zdravstvu riješili problem zloupotrebe', kaže Sever.

 

Poslodavac Ante Babić, glavni tajnik Udruženja stranih ulagača, slaže se da je ova odredba loša za osobe koje imaju teške zdravstvene probleme: 'Odredba nije dobra, ali kako se često događalo da su radnici koristili aktualni zakon i izbjegavali otkaz naizmjeničnim otvaranjem bolovanja i godišnjih odmora, razumijem koji je cilj tog propisa. Ipak,mislim da bi o zloupotrebi bolovanja trebale brinuti zdravstvene inspekcije te da to ne treba biti uređeno Zakonom o radu.'

 

Ako dakle radnik ima tu nesreću da se teško razbolio i da mu je usred bolovanja poslodavac odlučio dati otkaz, Zakon o radu ga neće zaštititi od nepravde. Socijalni minimum, koji Mrsić naziva apsolutnom zaštitom, dat će mu HZZO pokrivanjem troškova liječenja. No zakonodavac je pritom potpuno zanemario pitanje kakve će šanse imati taj oboljeli i otpušteni radnik da, uz brigu za svoje zdravlje, usput plati režije, stanarinu, udžbenike za djecu i sve ono što je mogao prije nego što su ga obespravili?