Novosti

27. 11. 2018.

Deranja: Zakon o radu je prerestriktivan

(Faktograf.hr) Pod hitno treba mijenjati Zakon o radu jer je nefleksibilan. On danas ne predviđa da vi možete raditi u dvije firme, na dva radna mjesta, da možete raditi od kuće. Restriktivan je, od one, slikovito rečeno, evidencije radnog vremena gdje vas se tjera da u svaku minutu morate znati gdje vam je radnik i je li na marendi, kazala je Gordana Deranja, predsjednica Hrvatske udruge poslodavaca, gostujući u Temi Dana naHRT-u.

 

Predsjednica HUP-a nije rekla istinu kada je ustvrdila da Zakon o radu ne predviđa da jedan radnik može raditi u dvije firme.

 

Zakon o radu, polazeći od zaštite radnika, definira u svom Članku 61. kako puno radno vrijeme radnika ne može biti duže od 40 sati tjedno.

 

Radnik može i s drugim poslodavcem sklopiti ugovor o radu, ali s ograničenjima u dužini rada te ako za to dobije suglasnost poslodavca za kojeg već prethodno radi.

 

U trećem stavku Članka 61. stoji: „ Radnik koji radi u punom radnom vremenu može sklopiti ugovor o radu s drugim poslodavcem u najdužem trajanju do osam sati tjedno, odnosno do 180 sati godišnje, samo ako je poslodavac, odnosno ako su poslodavci s kojima radnik već prethodno ima sklopljen ugovor o radu, radniku za takav rad dali pisanu suglasnost“.

 

Radnik, u skladu sa Člankom 62., može raditi i kod više poslodavaca istovremeno, ali njegov rad ne smije prelaziti reguliranih 40 sati tjedno.

 

Radnici koji rade na više mjesta u nepunom radnom vremenu mogu raditi prekovremeno ako „dostave poslodavcu pisanu izjavu o pristanku na takav rad, osim u slučaju više sile“.

 

Deranja je bila u pravu kada se osvrnula na veliku administraciju vezanu za evidenciju radnog vremena, ali detalje te evidencije ne propisuje Zakon o radu, većPravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima.

 

Zakon o radu u Članku 5. propisuje tek kako je poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima i o radnom vremenu koju je dužan na zahtjev pokazati inspektoru rada te navodi kako se to razrađuje posebnim pravilnikom.

 

Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicimakojeg potpisuje ministar rada Marko Pavić stvarno je zahtjevan, pa tako Članak 8. Pravilnika navodi:

 

Evidencija o radnom vremenu sadrži najmanje sljedeće podatke:

 

1) ime i prezime radnika,

 

2) datum u mjesecu,

 

3) početak rada,

 

4) završetak rada,

 

5) vrijeme i sate zastoja, prekida rada i slično do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran,

 

6) ukupno dnevno radno vrijeme,

 

7) sate terenskog rada,

 

8) sate pripravnosti,

 

9) vrijeme nenazočnosti na radu:

 

– sate korištenja odmora (dnevnog, tjednog i godišnjeg),

 

– neradne dane i blagdane utvrđene posebnim propisom,

 

– sate spriječenosti za rad zbog privremene nesposobnosti za rad,

 

– sate plaćenih dopusta,

 

– sate nenazočnosti u tijeku dnevnog rasporeda radnog vremena po zahtjevu radnika,

 

– sate nenazočnosti u tijeku dnevnog rasporeda radnog vremena u kojima radnik svojom krivnjom ne obavlja ugovorene poslove,

 

– sate provedene u štrajku,

 

– sate isključenja s rada (lockout).

 

(2) Osim podataka iz stavka 1. ovoga članka, poslodavac je dužan voditi i posebne podatke o radnom vremenu od kojih ovisi ostvarenje pojedinih prava iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom (sate rada noću, prekovremeni rad, smjenski rad, dvokratni rad, rad u dane blagdana ili neradnih dana utvrđenih posebnim propisom i slično)“.

 

Zbog krive informacije da Zakon o radu ne omogućava rad jednog radnika u više poduzeća te zbog impliciranja da se presloženo vođenje evidencije o radnom vremenu ne može pojednostaviti bez promjene Zakona o radu, izjavu predsjednice HUP-a ocijenili smo s “ni pola fakta”.