Novosti

19. 09. 2007.

Godišnji izvještaj Međunarodne konfederacije sindikata o kršenju sindikalnih prava

(NHS) U prošloj su godini u svijetu ubijena 144 sindikalista zbog sindikalnih aktivnosti dok ih je 800 pretučeno ili mučeno, kaže se u Godišnjem izvještaju o kršenju sindikalnih prava, koji je objavila Međunarodna konfederacija sindikata (ITUC), koja okuplja 168 milijuna članova, a među njima su i članovi Nezavisnih hrvatskih sindikata. Na 379 strana Izvještaj govori o gotovo 5000 uhićenja i više od 8000 otkaza radnicima zbog njihove sindikalne aktivnosti. U izvještaju se navode i 484 nova slučaja u kojima su sindikaliste zatvorile njihove vlade.

«Radnici koji žele poboljšati svoje živote kroz sindikalne aktivnosti suočavaju se sa rastućom razinom represije i zastrašivanja u sve većem broju zemalja. Najšokantnije u svemu je porast ubijenih za nekih 25% u usporedbi sa prošlom godinom», rekao je Guy Ryder, glavni tajnik ITUC-a. U mnogim zemljama o kojima Izvještaj govori represija se nastavila i u 2007. godini.
Kolumbija je i dalje najopasnija zemlja za sindikate – 78 ubijenih sindikalista koje su nekažnjeno ubili paramilitarni smrtni odredi koji su povezani sa vladinim dužnosnicima ili djeluju po naredbi poslodavaca. Od 1165 ubojstava koja su zabilježena u razdoblju od 1994. do 2006. godine samo 56 počinitelja je završilo na sudu od kojih je samo 14 osuđeno. U Izvještaju se također govori i o valu nasilja prema sindikalistima u Filipinima gdje je ubijeno 33 sindikalaca i onih koji ih podržavaju. Izvještaj također govori i o masovnim otkazima, pretučenim sindikalistima, uhićenjima, prijetnjama ne samo sindikalistima, već i njihovim obiteljima.
Onemogućavanje rada nezavisnim sindikatima nastavljeno je u Bjelorusiji, Burmi, Kini, Kubi, Ekvatorskoj Gvineji, Iranu, Sjevernoj Koreji i u nekoliko zemalja Zaljeva. Više od 100 kineskih radnika nalazi se u zatvoru i logorima u kojima prisilno rade u zastrašujućim uvjetima.Vlada Zimbabvea nastavila je svoju nasilnu represiju sindikalnog pokreta. Od 265 sudionika sindikalnog prosvjeda koji su uhićeni, njih 15 uključujući i vodeće osobe Kongresa sindikata, teško je pretučeno dok su bili u pritvoru.
Izvještaj također govori o rastućem neprijateljstvu vlada prema osnovnim radničkim pravima u nekim industrijskim zemljama (naročito u Australiji, gdje su radnici izgubili cijeli niz prava i beneficija, a uvedene su oštre restrikcije za sindikalnu aktivnost koje uključuju kazne za radnike i sindikalne dužnosnike).
Veći broj multinacionalnih kompanija - podružnice Coca Cole, Wal-mart, Goodyear, Nestle i Bouygues, koje se i dalje protive sindikalnom organiziranju i djelovanju našle su svoje mjesto u Izvještaju. Također su opisani i dobavljači poznatih globalnih brandova, naročito u tekstilu i poljoprivredi, koji također provode represiju nad sindikalnim djelovanjem.
Žene i dalje ponajviše trpe i suočavaju se sa represijom. U Maroku su tekstilne radnice završile na sudu zbog organiziranja štrajka. Iskorištavanje žena koje rade u privatnim domaćinstvima naglašeno je u velikom broju zemalja, naročito u zaljevskim zemljama.
Nasilje nad sindikalistima i njihovima aktivnostima nastavljeno je i u Bangladešu, Kambodži, Indiji, Indonesiji, Maleziji i Šri Lanci (otkazi radnicima zbog sindikalnih aktivnosti, ubojstva sindikalista i radnika). Kolumbija nije jedina zemlja u Latinskoj Americi u kojoj je sindikalna aktivnost doslovno opasna za život. Policija je u Meksiku ubila 2 minera i ranila njih 41, 15 radnika ozbiljno je ranjeno u Ekvadoru; u Gvatemali je ubijen sindikalni vođa lučkih radnika.
Situacija nije ništa bolja ni u Africi niti u arapskim zemljama.
U Europi se nastavlja stalna represija nezavisnog sindikalnog djelovanja u Bjelorusiji. Poslodavci u Azerbejdžanu i Turskoj odgovorni su za ozbiljno šikaniranje sindikata dok je upletanje vlade u legitimne aktivnosti sindikata dokumentirano u Bosni i Hercegovini, Litvi i Moldovi. (MH)