Novosti

21. 04. 2020.

Jednostrano određivanje godišnjeg odmora radnicima od strane poslodavaca

NHS - Nezavisni hrvatski sindikati uputili su ministru rada i mirovinskog sustava dopis u kojemu traže preispitivanje mišljenja vezanog za korištenje godišnjeg odmora za vrijeme zabrane rada uzrokovane pandemijom koronavirusa te upućivanje poslodavaca na korištenje drugih mogućnosti koje im stoje na raspolaganju sukladno Zakonu o radu, prije svega institut prekida rada - članak 95. stavak 3. Zakona o radu.

U nastavku se nalazi tekst pisma:

Poštovani gospodine Aladroviću!

 

Pandemija korona virusa prisilila je gotovo sve zemlje na poduzimanje prilično drastičnih mjera u cilju onemogućavanja socijalnih kontakata. Dio tih mjera odnosio se na zabranu obavljanja onih poslova čije obavljanje nije nužno, što je dovelo do zaustavljanja značajnog dijela gospodarskih aktivnosti. Navedene mjere mnoge su poslodavce dovele u situaciju u kojoj su bili prisiljeni u vrlo kratkom roku prilagoditi se novonastalim okolnostima kroz organizaciju rada svojih radnika od kuće, ako je za to bilo mogućnosti. Onom dijelu radnika kojima zbog prirode posla koji obavljaju nije bilo moguće rad organizirati od kuće, trebalo je urediti status za razdoblje zabrane rada. Našavši se u za njih novoj situaciji mnogi su se poslodavci pitali mogu li tim radnicima u navedenom razdoblju odrediti godišnji odmor.

 

Ministarstvo rada i mirovinskog sustava sredinom ožujka 2020. godine dalo je mišljenje prema kojem ne vidi nikakve zapreke da poslodavci svoje radnike upute na korištenje godišnjeg odmora u dane kada zbog objektivnih razloga odvijanje rada u prostorima poslodavca, kao niti rad od kuće nisu mogući. Pri tome je u svome mišljenju MRMS naglasio kako navedeno pravo poslodavca proizlazi iz činjenice da je poslodavac odgovoran za utvrđivanje rasporeda korištenja godišnjih odmora. Pozivajući se na navedeno mišljenje mnogi su poslodavci posegnuli za navedenom mogućnošću, uputili radnike na korištenje godišnjeg odmora i izazvali kod tih istih radnika brojna pitanja je li navedeno postupanje poslodavca u skladu sa zakonom, zbog čega su se počeli obraćati sindikatima tražeći zaštitu svojih prava. Ukazivali su na činjenicu da mogućnost, odnosno nemogućnost obavljanja rada od kuće uzrokuje nejednak položaj radnika kod određenog poslodavca. Naime, onog trena kada dođe do normalizacije situacije dijelu će radnika (onome koji je obavljao rad od kuće) ostati na raspolaganju cijeli godišnji odmor za korištenje, dok će ostali radnici (kojima je razdoblje zabrane rada bilo „pokriveno“ godišnjim odmorom) biti bez godišnjeg odmora ili će im na raspolaganju ostati tek dio godišnjeg odmora. Ne treba zaboraviti kako su neki poslodavci svojim radnicima određivali svojevrstan rad u turnusima pa su tako radnici po dva tjedna provodili na radu u prostorima poslodavca, a zatim dva tjedna bili doma, pri čemu su im poslodavci za to razdoblje određivali godišnji odmor. I njihova pozicija nakon normalizacije stanja neće biti ista kao onih radnika koji su radili od kuće. Dodatno, ostalo je otvorenim pitanje što kada dani godišnjeg odmora budu potrošeni, čime će tada poslodavci „pokriti“ radnikov boravak kod kuće? Ovo pitanje postaje aktualno već u travnju, jer  onaj  dio  radnika  koji ostvare pravo na minimalni broj dana godišnjeg odmora će i prije normalizacije stanja i mogućnosti povratka na rad u prostore poslodavca potrošiti cijeli godišnji odmor. 

 

Ponukani njihovim upitima te smatrajući kako je navedeno mišljenje MRMS-a protivno svrsi instituta godišnjeg odmora, obraćamo Vam se ovim dopisom i koristimo prigodu ukazati na određene čimbenike vezane za institut godišnjeg odmora koji su ostali zanemareni.

 

Godišnji odmor je institut koji je vezan za zaštitu zdravlja i sigurnosti radnika na radu. U tom smislu Direktiva 2003/88 o određenim aspektima organizacije radnog vremena, koja uređuje pravo na godišnji odmor, vrlo jasno naglašava da se njome uređuju minimalni sigurnosni i zdravstveni uvjeti za organizaciju radnog vremena, posebno ističući ulogu država članica u unaprjeđenju radnih uvjeta radi zaštite sigurnosti i zdravlja radnika. O važnosti instituta godišnjeg odmora dovoljno govori činjenica da je on zaštićen i Ustavom RH, u kojem jasno stoji da svaki radnik ima pravo na plaćeni godišnji odmor te da se svojeg prava ne može odreći. Konvencija 132 Međunarodne organizacije rada također uređuje pravo na plaćeni godišnji odmor te jasno utvrđuje ništavost odricanja od prava na godišnji odmor. Zakon o radu uređuje institut godišnjeg odmora jasno određujući, između ostalog, kako se pri utvrđivanju rasporeda korištenja godišnjeg odmora moraju uzeti u obzir potrebe organizacije rada, ali i mogućnosti za odmor raspoložive radnicima. Sve navedeno jasno ukazuje kako je godišnji odmor pravo radnika namijenjeno prije svega odmoru i obnovi snage za nastavak rada po povratku s odmora, čime se štiti radnikovo zdravlje i sigurnost na radu. Naravno, ne radi se o radnikovom apsolutnom pravu, budući da njegovo korištenje ne ovisi samo o željama radnika, nego je potrebno povesti računa i o potrebama posla, no potpuno je jasno da tim pravom ne može raspolagati samo poslodavac. Poslodavčeva je obveza utvrditi raspored korištenja godišnjih odmora, kao rezultat izraženih želja radnika i objektivnih potreba posla. Poslodavac nema pravo utvrditi raspored korištenja godišnjih odmora raspolažući radnikovim pravom na godišnji odmor kako to njemu odgovara, jer to predstavlja zloupotrebu prava i nezakonito postupanje.

 

Situacija u kojoj nadležna tijela, u svrhu sprječavanja daljnjeg širenja zaraze korona virusom, utvrđuju zabranu rada, predstavlja situaciju u kojoj je svaki onaj poslodavac koji nije bio u mogućnosti organizirati rad od kuće, svojim radnicima trebao utvrditi razdoblje prekida rada, kako je to uređeno člankom 95. stavkom 3. Zakona o radu te radnicima za navedeno razdoblje isplaćivati naknadu plaće. Razdoblje prekida rada utvrđuje se onda kada dolazi do prekida u redovitom obavljanju poslova zbog okolnosti za koje radnik nije odgovoran. Okolnosti izazvane pandemijom, iako nisu niti krivnja poslodavaca, ponajmanje su odgovornost i krivnja radnika pa stoga radnici niti ne smiju podnositi najveći teret. Kada poslodavci dobiju uputu da radnicima za razdoblje zabrane rada mogu odrediti godišnji odmor, onda možemo govoriti o tome da su radnici neopravdano podnijeli veći teret.

 

Slijedom navedenog, pozivamo Ministarstvo rada i mirovinskog sustava da preispita svoje mišljenje vezano za korištenje godišnjeg odmora za vrijeme zabrane rada te poslodavce ispravno uputi na korištenje drugih mogućnosti koje im stoje na raspolaganju sukladno Zakonu o radu, prije svega institut prekida rada. Situacija izazvana pandemijom koronavirusom traži prilagodbu svakog pojedinca, poslovnog subjekta, ali i države i njezinih institucija, no uvijek moramo ostati dosljedni u primjeni propisa koji su na snazi i koji, naročito u kriznim vremenima, predstavljaju okvir za djelovanje.

 

S poštovanjem

 

Krešimir Sever

Predsjednik