Novosti

22. 09. 2017.

KOLUMNA Eksplozija plaća, ali ne kod nas

IZA POZORNICE BRANKA PODGORNIKA

Autor: Branko Podgornik

Ako Hrvatska bude zaostajala za trendom povećavanja plaća, mladi i stručni ljudi nastavit će napuštati zemlju, a poduzetnici neće moći nabaviti radnike iz susjednih zemalja

(Novilist.hr) Kažu da se plaće u Hrvatskoj i Europi otimaju kontroli. U Hrvatskoj, trenutačno, one prosječno rastu po stopi od 4 do 5 posto godišnje.

 

To je dvostruko više nego u razvijenim članicama eurozone, gdje su plaće u drugom tromjesečju postigle »rekordan rast« od 2 posto, prema Eurostatu. Ali to nije ništa u usporedbi s čudom u srednjoj Europi.

 

Plaće u Sloveniji, Slovačkoj, Poljskoj i baltičkim zemljama u posljednjih su godinu dana rasle po stopi između 5 i 10 posto. U Češkoj, Bugarskoj, Mađarskoj i Rumunjskoj odmaknule su još dalje. Mađarima i Rumunjima skočile su rekordnih 15 posto. To zabrinjava neke ekonomiste koji upozoravaju da će »eksplozija« plaća povećati troškove poslodavcima, a državne financije dovesti u bankrot. Njihovi su strahovi dijelom opravdani, a dijelom nisu.

 

Treba imati na umu da je val povećanja plaća reakcija na neuspješnu politiku stezanja remena stanovništvu, koju su provodile gotovo sve europske vlade proteklih godina, pod pritiskom Njemačke i Europske komisije. Ta politika nemilosrdne proračunske štednje obećavala je da će ojačati »konkurentnost zemalja« i povećati investicije u gospodarstvo. Međutim, plaće su padale, ali s njima i investicije. Europska unija je nakon 2008. dvaput zaglibila u recesiju. Sada ta priča više ne prolazi. Europu su zahvatili populistički pokreti. Mnoge vlade sada nastoje ostati u sedlu tako da biračima labave remen.

 

Međutim, za rast plaća postoje i ekonomski razlozi. Kako je upozorio UNCTAD, smanjivanje plaća oslabilo je potražnju, pa se gospodarstvo usporava. Tko god danas želi ubrzati gospodarstvo – jer privatni financijski i korporativni sektor zakazuje – treba se baciti na državne investicije i povećati plaće zaposlenima. Najveći protivnik takvom razvoju događaja u svijetu, prema UNCTAD-ovim stručnjacima, danas je EU. Tu se posebno misli na Njemačku, koja već dva i pol desetljeća radnicima oklijeva povećati plaće, a tu politiku nameće i ostalima. Ali politika stezanja remena sada propada, dok EU puca po šavovima.

 

Slabije razvijeni povećavaju plaće i zato što žele zaustaviti bijeg stručnjaka, liječnika, medicinskih sestara i kvalificiranih radnika u Njemačku i druge države. Rumunjska je stoga odlučila u sljedećih pet godina udvostručiti plaće u javnom sektoru. I ostali žele spriječiti kolaps javnih službi te osigurati dovoljno radnika.

 

Očito je da srednjoeuropske članice EU-a više ne žele pitati Bruxelles i Berlin smiju li povećavati svoje plaće. To je jedan od znakova da u EU-u jača uloga država u zaštiti njihova gospodarstva i građana. Do kakvih posljedica će to dovesti, teško je predvidjeti. U svakom slučaju, radi se o postupnoj preraspodjeli kolača u korist zaposlenih. Da bi tu preraspodjelu učinile održivom, vlade država će u drugom koraku morati pritegnuti korporacije i više novca oporezovati od onih koji ga imaju – od najbogatijih. Ako Hrvatska bude zaostajala za trendom povećavanja plaća, mladi i stručni ljudi nastavit će napuštati zemlju, a poduzetnici neće moći nabaviti radnike iz susjednih zemalja. Zemlje na dnu nisu im zanimljive.