Novosti

28. 07. 2017.

KOLUMNA Stezanje remena bez kraja

IZA POZORNICE BRANKA PODGORNIKA

Autor: Branko Podgornik

(Novilist.hr) Nije jasno kome treba da Hrvatska nakon osam godina proračunskog stezanja, i to na račun osjetljivih socijalnih slojeva, počne stvarati još i proračunski višak, kojeg nema gotovo nijedna država u svijetu, osim Njemačke. Ne bi li bilo logičnije da se Vlada napokon lati industrijske politike i da joj glavni cilj postane otvaranje radnih mjesta, makar i povećanim proračunskim izdvajanjima?

 

Jučerašnja sjednica Vlade potvrdila je da većina građana neće imati koristi od toga što su Banski dvori proljetos slavljenički ispunili zadaću Europske komisije, spustivši proračunski manjak osjetno ispod razine od 3 posto BDP-a. Naprotiv, prema proračunskim projekcijama Vlade do 2020. godine, očito je da će većina stanovništva Hrvatske nastaviti sa stezanjem remena. Neće osjetiti blagodati gospodarskog oporavka, koji traje već tri godine.

 

Istina, Vlada je poručila da će do kraja četverogodišnjeg mandata potrošiti više novca – u korist 1,3 milijuna umirovljenika, zdravstva i demografske obnove. Ali tako se čini samo na prvi pogled. Istina je da će izdvojiti 1,35 milijardi dodatnih kuna kako bi se mirovine iduće godine povećale za 2,1 posto. No, stvar je u tome što gospodarstvo napreduje po stopama rasta od 2 do 3 posto godišnje, a mirovine upola sporije, ili nikako. To zapravo znači nastavak siromašenja starijih ljudi.

 

Vlada je obećala da će iduće godine, primjerice, zdravstvo pomoći s 500 milijuna kuna. Međutim, zdravstveni se proračun od te donacije neće oporaviti. Čuli smo da je manjak u zdravstvu veći od šest milijardi kuna. Čini se kao da Vlada računa na skori kolaps zdravstvenog sustava, kako bi se mogao djelomice privatizirati i kako bi bolesni građani liječenje plaćali više iz vlastita džepa. Ako se to ostvari, kućni proračuni građana, osobito osiromašenih umirovljenika, bit će dodatno pogođeni.

 

Ne treba očekivati ni poboljšanje u demografskoj obnovi, koju Vlada sve rjeđe spominje. Oko 200 do 300 milijuna dodatnih kuna godišnje radi poboljšanja brige za djecu neće zaustaviti iseljavanje i smanjivanje stanovništva Hrvatske. Više od 200 tisuća ljudi u fertilnoj dobi u protekle četiri godine napustilo je zemlju zato što nemaju (prikladnih) radnih mjesta i egzistencijalnu sigurnost, a ne zbog pitanja javne brige za djecu.

 

Teško je vjerovati da članovi Vlade svega toga nisu svjesni. Unatoč tome, oni su i jučer tvrdoglavo dali do znanja kako proračunska štednja (fiskalna konsolidacija) po naputcima Europske komisije ostaje prioritet u njihovu radu. Prihodi proračuna, planira Vlada, do 2020. rast će po stopi od 3 do 5 posto, a rashodi upola sporije, kako bi Hrvatska 2020. potpuno srezala manjak i prešla u proračunski višak od 0,5 posto!

 

Nije jasno kome treba da Hrvatska nakon osam godina proračunskog stezanja, i to na račun osjetljivih socijalnih slojeva, počne stvarati još i proračunski višak, kojeg nema gotovo nijedna država u svijetu, osim Njemačke. Ne bi li bilo logičnije da se Vlada napokon lati industrijske politike i da joj glavni cilj postane otvaranje radnih mjesta, makar i povećanim proračunskim izdvajanjima? Politiku nemilosrdne štednje, koju svima diktiraju Berlin i Bruxelles, napustile su gotovo sve članice EU-a. Ta je politika bacila njihova gospodarstva na koljena, povećala nezaposlenost, osiromašila većinu stanovništva, dodatno obogatila manjinu i potaknula pobune građana na izborima. Premijer Andrej Plenković, pak, rekao je jučer da proračunsku štednju u Hrvatskoj treba nastaviti, ali tako »da ne ugrozi temelje rasta«. Drugim riječima, oporavak gospodarstva vjerojatno će se nastaviti, ali je pitanje – za koga.