Novosti

05. 08. 2017.

KOLUMNA Uživajmo u miholjskom ljetu

IZA POZORNICE BRANKA PODGORNIKA

Autor: Branko Podgornik

(Novilist.hr) Gospodarski je oporavak zahvatio ne samo Hrvatsku, koja ovih dana zahvaljujući turizmu ima milijun stanovnika više nego zimi, nego i cijelu Europsku uniju. Čak i najsporiji dio Unije, a to je skupina od 19 zemalja koje su prihvatile euro, uspio je u drugom tromjesečju dosegnuti rast od 2,1 posto, što nije zabilježeno još od početka krize.

 

Gospodarstvo eurozone napreduje već nekoliko godina, nezaposlenost polako pada, a optimizam potrošača najveći je u posljednjih 15 godina.

 

Mnogi razbijaju glavu pitanjem kako to da je eurozona dosegnula neočekivano »visoku« prosječnu stopu rasta, iznad dva postotka. Većina se slaže da se to može pripisati rijetko povoljnim okolnostima. Prva je činjenica da Europska središnja banka više od dvije godine nemilice tiska novac. Drugo, cijene nafte su niske. Treće, većina članica EU-a proteklih je godina počela napuštati politiku nemilosrdne proračunske štednje te je zaposlenima omogućila lagani rast plaća, što je potaknulo potrošnju i cijelo gospodarstvo.

 

Ukratko, Europskoj uniji popustile su uzde. Primjerice, sa šest godina zakašnjenja pokrenula je monetarno popuštanje, koje su SAD i Britanija započeli odmah nakon izbijanja krize. Unija je ublažila i stezanje remena građanima. Umjesto restriktivne politike počela je primjenjivati stimulativnu, koja se pokazala uspješnijom od prve. Gospodarski oporavak doveo je do zaustavljanja rasta populizma, što se vidjelo na izborima u Francuskoj, Nizozemskoj i Austriji.

 

Preciznije, upravo strah od širenja populizma, od novih političkih prevrata i raspada Unije, bio je vladama njezinih članica glavni povod za zaokret – za zagovaranje tiskanja novca i za okretanje leđa okrutnoj štednji. Da su slušale Europsku komisiju i Njemačku, koja je bila i ostala glavni zagovornik stezanja remena u svim prezaduženim zemljama, pitanje je što bi danas ostalo od eurozone i Unije. Latinske zemlje, ponajprije Francuska i Italija, proteklih su se godina prestale držati naputaka Europske komisije. Primjerice, Francuska neprekidno stvara prekomjerni proračunski deficit, a Italija je svoje posrnule banke spasila tako što je prekršila europsku proceduru, dajući im državnu pomoć. Da to nije učinila i da je slušala Berlin i Bruxelles, danas bismo vjerojatno imali novu financijsku krizu u Italiji i Europi.

 

Drugo je pitanje dokad sadašnji oporavak u eurozoni može trajati. Naime, tiskanjem novca i prestankom štednje zaliječeni su problemi, koji su gospodarstva eurozone doveli u krizu, ali oni nisu riješeni. Međunarodni monetarni fond (MMF) upravo je poboljšao ekonomske prognoze za EU, a u prosjeku očekuje i bolji rast u cijelom svijetu. Međutim, MMF sve češće povlači i alarme, tvrdeći da su rizici od financijskih i političkih potresa u svijetu sve veći. Burze su dostigle povijesno rekordne vrijednosti. Neki iznenadni šok dovoljan je da stvari krenu naopako. Britanski Telegraph je sadašnji oporavak, ponajprije u eurozoni, usporedio s miholjskim ljetom nakon kojeg će doći do teškog razdoblja naplate računa za prošle grijehe. Ako je tako, neka u ovom gospodarskom ljetu, bilo ono i miholjsko, uživa tko god može.