Novosti

28. 09. 2020.

Milanović: U Hrvatskoj nema gladnih, previše se jede; Lelas: suluda izjava i laž, neka posjeti našu udrugu pa će vidjeti što su glad i jad

ŽESTOKE REAKCIJE

PIŠE: SAŠA JADRIJEVIĆ TOMAS

Predsjednik Republike Zoran Milanović je, kako smo već pisali, priznao da je tijekom lockdowna bio u klubu uhićenog šefa JANAF-a Dragana Kovačevića.

– Zvao me prijatelj iz Dalmacije. Tamo je bilo puno hrane koja se trebala baciti. Bilo je praktičnije tamo doći... – rekao je predsjednik.

 

Danas je pokušao objasniti tu izjavu.

 

– Nisam se ja tamo skupljao na Martinju, pogotovo ne nakon što sam izabran. Došla riba iz Splita, nitko je nije htio kupiti, pa smo mi pojeli viškove – dodatno je objasnio što je radio u muškom Kovačevićevu klubu.

 

No, nije stao na tome, nego se osvrnuo i na ekonomsku situaciju u našoj zemlji.

 

– U Hrvatskoj se, srećom, nigdje ne gladuje. Dapače, previše se jede. Čak ima ostataka i viškova. Ali mora postojati mehanizam balansa –kazao je Milanoviću Donjem Miholjcu, gdje je sudjelovao na svečanoj sjednici Gradskog vijeća povodom Dana grada.

 

Njegove izjave razbjesnile su građane. Prije svega jer se hrana mogla odnijeti u Caritas ili pučku kuhinju, a ne zvati bogate političare da se goste, dok je ova posljednja izjava "da nema gladnih u Hrvatskoj", kažu naši sugovornici, jasno pokazala da predsjednik, nažalost, ne zna gdje živi.

 

Dado Lelas iz udruge "Most", koja se brine o beskućnicima i siromašnim Splićanima, bio je zaprepašten onim što je čuo.

 

– Ne znam kako bih uopće komentirao tu izjavu, osim da je najprije netočna, suluda i pokazuje da naši političari uopće ne znaju kako im narod živi. Dok je Milanović bio premijer, posjetio je naše prostorije, vidio je kakvo je stanje. I zato sada zaista ne znam odakle ovakve izjave i zaključci. U Hrvatskoj ljudi neće umirati od gladi, ali gladnih itekako ima, jer ne može jedan obrok u pučkoj kuhinji biti garancija nečije sitosti.

 

A ima i umirovljenika, to znamo iz prve ruke, čija penzija prelazi cenzus za 100 kuna i ne mogu dobiti socijalnu pomoć, uopće nemaju pristup pučkim kuhinjama ili socijalnim samoposlugama. Ti ljudi plate račune i pola mjeseca nemaju što jesti. A gdje su još računi za pojedine lijekove koji ne idu na trošak države, kao i drugi izvanredni izdaci... – kaže Lelas, inače i predsjednik hrvatske Mreže beskućnika.

 

Lelas je poslao i poruku predsjedniku:

 

– Predsjedniče, ima gladnih, ljudi u strašnom jadu, nevoljama i sudbinama, samo nas posjetite i vidjet ćete kakvo je stanje.

Milanovićevim je izjavama ogorčen i Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata.

 

– U Hrvatskoj ima pretilih, ali dio njih ima višak kilograma jer jede hranu koja je jeftina, a kalorična. Nemaju za ribu, meso, voće i povrće pa jedu ono najgore – kruh i jeftinu tjesteninu. A neki od naših građana nemaju čak ni za te osnovne namirnice. Stoga se čudim predsjedniku, koji bi trebao biti glas i tih siromašnih ljudi. Ovdje je očito da Zoran Milanović ne zna kako mu žive građani, jer se kreće u društvu u kojem nema takvih problema, pa smatra da cijela država živi kako živi on i njegovi kolege političari.

 

Najbolja lekcija predsjedniku bila bi ta da dođe na tržnice u Splitu, ili Zagrebu, nakon što se zatvore pa će vidjeti umirovljenike, ali i mlađe ljude, koji kupe otpatke voća i povrća i nose doma. Rade li to siti ljudi, predsjedniče? Također, umirovljenici u svojim sedamdesetima kopaju po kontejnerima i skupljaju boce. Rade li ti ljudi to iz zabave ili iz potrebe, predsjedniče? – pita ga Sever, koji je naveo da je u Hrvatskoj oko 20 posto siromašnih ljudi.

 

– A kad predsjednik govori da je morao ići u taj nekakav klub i jesti hranu da ne propadne, moram se zapitati jesu li možda mogli odnijeti te namirnice do pučkih kuhinja, Caritasa. Tamo bi ta hrana bila puno korisnija i ne bi propala – kaže Sever.

 

A mi ćemo kao zaključak samo navesti: sit gladnome ne vjeruje.

Tablica siromaštva na znanje predsjedniku (DZS, NHS)Tablica siromaštva na znanje predsjedniku (DZS, NHS)