Novosti

14. 09. 2018.

Ministar Pavić za Globus: Godišnje za mirovine nedostaje 17 milijardi kuna, to je pet Peljeških mostova

INTERVJU ministar rada i mirovinskog sustava
RAZGOVARAO VIKTOR VRESNIK

www.mrms.hr - Marko Pavić jedan je iz kvote petero najmlađih Plenkovićevih ministara. Je li logično da baš on mora zagristi u jedan od najtežih problema hrvatske države – u reformu mirovinskog sustava? Netko bi mogao reći daje upravo zato on dobar izbor, o mirovini može još razmišljati bez emocija, hladno i proračunato jer kada dođe njegovo vrijeme, sve današnje pogreške mogu biti ispravljene.

 Čini li ga njegova diploma iz fizike (smjer oceanografija) dovoljno kvalificiranim za taj posao ili je zalutao u labirintu državnih funkcija? Kako bilo, u izravnom razgovoru čini se uvjerljivim, dovoljno razumnim da razumije problem (neko vrijeme proveo je kao državni tajnik u svojem sadašnjem ministarstvu), dovoljno čvrstim da ne odustane nakon prvih udaraca, a udarci će neminovno slijediti uz svaki pokušaj promjene okoštalog sustava. Pavić je svjestan da reformu ne može provesti sam, i to je jedan od razloga što smo ovaj intervju završili dopisnim putem. U nekim od odgovora sigurno su sudjelovali savjetnici. Ne treba međutim zato umanjivati Pavićevu ulogu u procesu, znamo daje štreber, još u srednjoj školi bio je državni prvak iz fizike. Ako smo na mjestu ministra rada i mirovinskog sustava s njim dobili čovjeka dovoljno čvrstog da uspostavi sustav koji je sposoban iznijeti promjene, nesigurnost početnih koraka bit će lako zaboraviti. S Andrejom Plenkovićem Pavić surađuje dugo, još iz vremena Plenkovićeva bruxelleskog mandata u Europskom parlamentu, kada je (2014.) bio stažist u Plenkovićevu zastupničkom uredu. Kada se uoči Božića 2016. tražio državni tajnik u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava, posao koji je radio do lipnja 2017., u vrijeme ministra Tomislava Ćorića, možda je njegova današnja, jača, uloga u Vladi već bila predefinirana.

 

Na koga se odnosi buduća mirovinska reforma – na današnje umirovljenike, na one koji sada uplaćuju kako bi otišli u mirovinu sutra i sljedećih deset godina, ili na one koji sada ulaze u mirovinski sustav?

Ovo je ključno pitanje! Dopustite da našim sugrađanima podrobnije pojasnim naš prijedlog kako bi im bilo jasnije što želimo napraviti s mirovinskom reformom. Naš mirovinski sustav je vrlo kompleksan, mi ga želimo učiniti dugoročno održivim i našim umirovljenicima osigurati primjerene mirovine. Za reformu mirovinskoga sustava smo se odlučili jer smo svjesni problema s kojim ćemo se suočiti već 2019. godine kada ćemo imati veliki broj umirovljenika koji će imati u prosjeku 600 kuna manju mirovinu nego sadašnji umirovljenici. Volim reći daje najveći problem mirovinskog sustava sukob triju generacija: sadašnjih umirovljenika koji žele veće mirovine, koje možemo jedino osigurati sredstvima iz proračuna, zatim umirovljenika koji odlaze u mirovinu u idućih deset do petnaest godina i pripadaju generacijama rođenih između 1962. i 1980., a koji će po sadašnjem zakonu imati u prosjeku oko 600 kuna manju mirovinu nego sadašnji umirovljenici, i generacija rođenih 1980. i mlađih koji uz povećanje izdvajanja u drugi stup imaju mogućnost zaraditi veće mirovine od onih koje imaju sadašnji umirovljenici. Treba znati da nama već sada godišnje fali 17 milijardi kuna za mirovine. S druge strane, naši umirovljenici imaju u prosjeku samo 30 godina radnog staža, osam godina manje nego umirovljenici u Njemačkoj s kojom se volimo uspoređivati. Sve to utječe na održivost našeg mirovinskog sustava. Jedan od ciljeva koji je sebi postavila ova Vlada jest očuvanje održivosti financijskog sustava tako da dodatno zaduživanje, koje neki predlažu, kako bismo pokrili ove troškove ne dolazi u obzir. Unatoč naporima u prošlosti, ova je Vlada prva pristupila sustavnom rješavanju ovog problema mirovinskog sustava.

 

Na koji način, dođe li do reforme, mislite premostiti financijski jaz između starih i budućih umirovljenika? Jesu li stari osuđeni na siromaštvo do kraja života? Gdje se u tom kontekstu nalaze oni koji su danas u drugoj polovici radnog vijeka, od čega su neki tijekom tog razdoblja financirali već dva modela mirovinskog sustava?

U cjelovitom sagledavanju mirovinskog sustava mislili smo na sadašnje i buduće umirovljenike. Svjesni smo da su mirovine sadašnjih umirovljenika u prosjeku niske, i sam imam roditelje koji su umirovljenici. Zbog toga ćemo, u okviru mogućnosti, predložiti povećanje najnižih mirovina za 3 posto u cilju poboljšanja statusa te najosjetljivije skupine umirovljenika. Zahvaljujući naporima Vlade, koja je rezultirala boljom situacijom u gospodarstvu i na tržištu rada, u prvom kvartalu ove godine imamo 71.000 više zaposlenih u odnosu na prošlu godinu, mirovine su samo ove godine uvećane za 3,64 posto, a prošle godine povećanje je iznosilo 2,75 posto. Sadašnjim, ali i budućim umirovljenicima želimo omogućiti da rade do četiri sata i primaju cijelu mirovinu, ako to žele i osjećaju da mogu, poput na primjer naših liječnika, znanstvenika, inženjera. Također umirovljenim vojnim osobama i policijskim službenicima želimo omogućiti da rade puno radno vrijeme i primaju pola mirovine ili da rade pola radnog vremena uz punu mirovinu. Kako bih odgovorio na drugi dio vašeg pitanja, moram pojasniti kako je nastao financijski jaz između različitih generacija naših umirovljenika. Mirovinska reforma započela je 1999. jer je ondašnji sustav bio neodrživ, a 2002. godine je uveden trostupni mirovinski sustav koji se sastoji od prvog stupa tzv. generacijske solidarnosti, drugog obaveznog mirovinskog stupa i trećeg stupa dobrovoljne mirovinske štednje. Financijski jaz je nastao kada su generacije rođenih između 1952. i 1961. dobile pravo izbora žele li ući u drugi stup ili ostati samo u prvom stupu poput onih rođenih prije 1952. godine. Međutim, generacije rođenih nakon 1962. godine nisu dobile to pravo izbora, nego su morale obavezno ući u drugi mirovinski stup i zbog toga će im mirovine biti u prosjeku manje za 600 kuna. Zašto je to tako? Zato što su prema planu iz 2002. godine izdvajanja u drugi mirovinski stup već ove godine trebala biti dvostruko veća nego što jesu, odnosno ne 5 posto koliko je ono sada nego je trebalo biti 10 posto. Jedan od razloga što tomu nije tako je dugotrajna ekonomska kriza tijekom koje nisu povećana izdvajanja u drugi stup pa obvezni mirovinski fondovi nisu mogli uprihoditi onoliko sredstava koliko je planirano pri uvođenju sustava te je takva situacija dovela do toga da će oni koji u idućih 10-15 godina budu išli u mirovinu u prosjeku imati oko 600 kuna manje mirovine nego sadašnji umirovljenici. Zato nisu krivi umirovljenici, nego činjenica daje izdvajanje u drugi stup trebalo već ove godine biti 10 posto, a ne 5 posto kako bi sustav funkcionirao i za umirovljenike rođene nakon 1962. godine i mlađe. Drugi razlog zašto se pojavio ovaj problem je kratko vrijeme uplaćivanja u drugi mirovinski stup u kojem se nije stiglo skupiti dovoljno sredstava na osobnim računima umirovljenika. Prije 1999., mirovine su se računale prema deset najpovoljnijih godina, a s vremenom se broj godina koji se obračunavao povećavao da bi se od 2010. godine uračunavao cijeli radni staž. Zbog toga su se pojavile razlike u visini mirovina ostvarenih do 1999. i onih ostvarenih nakon 1999. Kako bi to riješila, Vlada je 2011. uvela dodatak od 27 posto, ali samo za mirovine iz prvog stupa. Međutim, to je dovelo do problema s mirovinama rođenih nakon 1962. koji će zbog svega navedenog imati mirovine u prosjeku 600 kuna manje ako se za njih ne uvede dodatak od 27 posto. To iziskuje trošak od 40 milijardi kuna do 2040. godine. No, tu se pojavljuje još jedan problem, a to je status 300.000 građana rođenih nakon 1962. koji su zarađivali minimalnu plaću ili do 75 posto prosječne plaće i koji bi i s dodatkom imali manje od najniže mirovine. Upravo iz tog razloga želimo i na njih proširiti pravo koje imaju generacije od 19521961, a to je pravo izbora hoće li mirovinu primati iz prvog i drugog stupa ili će na dan kada odlaze u mirovinu sredstva iz drugog stupa prenijeti u prvi uz dodatak od 27 posto. Ovdje želim jasno naglasiti da time nikome ne otimamo njihova sredstva iz drugog stupa i ne ukidamo drugi stup, nema nikakve nacionalizacije drugoga stupa, kako su neki izjavljivali u mediji ma, nego umirovljenicima koji će imati problem manje mirovine dajemo isto pravo izbora koje već imaju umirovljenici rođeni između 1952. i 1961. To je u ovome trenutku, kada godišnje moramo osigurati 39 milijardi kuna za isplatu mirovina, od čega 17 milijardi kuna iz državnog proračuna, jedini način da ispravimo generacijsku nejednakost naših umirovljenika, bez dodatnog zaduživanja. Kako bismo zaustavili taj trend, za mlađe generacije naših sugrađana jačamo drugi stup i radimo na projektima financijske pismenosti te ih potičemo da uplaćuju u treći dobrovoljni mirovinski stup da se odlaskom u mirovinu ne bi suočili s istim problemom.

 

Dugo smo mirovinsku reformu isticali kao jedinu reformu koju smo dobro započeli. Danas se čini da smo možda krenuli u pogrešnom smjeru. Gdje se pogriješilo? Je li čileanski trostupni model najbolji?

Važno je još jednom napomenuti da nam godišnje za mirovine nedostaje 17 milijardi kuna koje Vlada mora nadomjestiti, to je pet Peljeških mostova godišnje, a iznos će i dalje rasti u budućnosti. Omjer umirovljenika i zaposlenih je 1:1,26. Iako omjer raste u zadnje dvije godine, to nije dovoljno, u prosjeku naši umirovljenici imaju kratak mirovinski staž, samo 30 godina, dok je europski prosjek 35 godina, udio prosječne mirovine u prosječnoj plaći u Hrvatskoj je ispod 42 posto, a u EU je 58 posto. Sve to ukazuje da naš mirovinski sustav moramo učiniti održivim. Zbog toga predlažemo duži boravak u svijetu rada, tj. odlazak u mirovinu sa 67 godina za žene i muškarce od 2031. godine, a ne kako je sadašnjim zakonom propisano od 2038. godine te destimulaciju prijevremenih starosnih mirovina i prilagodbu beneficiranog radnog staža tehnologijama 21. stoljeća. Sve ove prilagodbe odvijaju se i u ostalim EU zemljama. Međutim, želim također naglasiti da oni koji su rano ušli u svijet rada kada navrše 41 godinu staža moći će u starosnu mirovinu s navršenom 61 godinom života, a oni koji i danas rade u otežanim uvjetima mogu napraviti stručnu studiju medicine rada i ako stručnjaci tako procjene mogu ostvariti beneficirani staž. Smatram daje mirovinska reforma 2002. godine imala dobar smjer, ali se nije razvijala prema planu i njene projekcije su se pokazale nerealne. Naime, plan je bio jačanje stope doprinosa drugog stupa od 5 posto tako daje po tim projekcijama ove godine trebala dosegnuti 10 posto, a ona je ostala na razini od 5 posto. To je proizvelo financijski jaz između različitih generacija umirovljenika i sada to moramo ispraviti.

Ako je za prvu reformu uzor – bio čileanski model, postoji li neki provjereni model koji bi slijedila nova reforma mirovinskog sustava?

 

Dopustite mi da najprije našim sugrađanima objasnim što se događa danom umirovljenja jer sam po prvim reakcijama vidio da ne znaju svi kako se ostvaruje mirovina prema važećem zakonu. Za vrijeme radnoga vijeka iz naše plaće svaki mjesec se 15 posto sredstava izdvaja u prvi mirovinski stup, a 5 posto u drugi mirovinski stup. Tu je važno spomenuti da u slučaju naše smrti prije umirovljenja naša sredstva iz drugog mirovinskog stupa mogu našim nasljednicima biti isplaćena kroz obiteljsku mirovinu ili u gotovini ako nasljednici ne ostvaruju obiteljsku mirovinu. Međutim, danom umirovljenja naša sredstva iz drugog mirovinskog stupa se automatski prebacuju u Mirovinsko osiguravajuće društvo (MOD) koje je u privatnom vlasništvu, uz jednokratnu naknadu od 5 posto. Svaki umirovljenik s MOD-om individualno potpisuje ugovor o načinu isplate mirovine koju je uštedio u drugom stupu, a mirovinu iz prvog stupa isplaćuje mu Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO). U slučaju naše smrti, nakon što su sredstva prebačena u MOD, ona ne mogu našim nasljednicima biti isplaćena u gotovini, nego jedino mjesečno, kroz obiteljsku mirovinu, i to jedino ako je tako prethodno ugovoreno. Ako nije ugovorena obiteljska mirovina, u slučaju smrti, naša sredstva ostaju MODu. Mi predlažemo da danom umirovljenja svi umirovljenici imaju pravo izbora žele li mirovinu iz drugoga stupa primati iz MOD-a ili ih prebaciti u prvi stup uz dodatak od 27 posto. Znači još jednom napominjem, nikome nećemo oteti njihova sredstva kako su neki zlonamjerno komentirali, nego ćemo svakom umirovljeniku na dan kada odlazi u mirovinu dati mogućnost da sam izabere kako želi primati mirovinu. S obzirom na to daje naša situacija specifična (omjer umirovljenika, generacijske razlike itd.) ovo je najpovoljniji model u zadanim okolnostima. Kada se situacija u gospodarstvu i društvu dodatno poboljša, mirovinski sustav se može tome prilagoditi.

 

Bi li dvotračni model, u kojemu država osigurava socijalnu mirovinu na temelju obaveznih uplata, a sve ostalo građani financiraju sami kroz privatne fondove bio zdrav model?

Da rezimiram, trenutno imamo oko 300.000 građana rođenih nakon 1962. koji su zarađivali minimalnu plaću ili do 75 posto prosječne plaće koji kada odu u mirovinu neće imati najnižu mirovinu u visini one koje imaju sadašnji umirovljenici, nego nižu od toga. Njima želimo dati pravo izbora hoće li primati mirovinu iz prvog i drugog stupa ili će prebaciti sredstva iz drugog stupa u prvi uz dodatak od 27 posto kako bi im osigurali najnižu mirovinu koju imaju umirovljenici iz prvog stupa. Osim njih, imamo barem još toliko budućih umirovljenika koji zarađuju prosječnu plaću ili dvostruko veću od prosječne, a rođeni su između 1962. godine i otprilike 1980. godine koji će u prosjeku imati oko 600 kuna manju mirovinu iz razloga koje sam prije spomenuo tako da ustvari imamo preko 600.000 budućih umirovljenika u problemu u idućih 15-ak godina. S tim problemom se moramo suočiti i pronaći rješenje. Međutim, ne bih se nikako složio da država isplaćuje kako navodite socijalne mirovine jer država osigurava mirovinu iz tzv. generacijske solidarnosti, a tu imamo osobe koje imaju četrdeset godina radnog staža i odradile su cijeli svoj radni vijek. Naglašavam još jednom da drugi stup ne ukidamo, nego naprotiv jačamo ga za mlade generacije pa predlažemo rast stope doprinosa do 2022. godine na 6 posto, smanjenje naknada i čitav niz mjera kojima jačamo obavezne mirovinske fondove. Na taj način mladima, koji će uplaćivati doprinose u obvezne mirovinske fondove cijeli svoj radni vijek, omogućujemo da imaju veće mirovine. Uz to, oko 75 milijuna kuna sredstava iz Europskog socijalnog fonda iskoristit ćemo za jačanje financijske pismenosti mladih i potaknuti ih da štede za svoju mirovinu u trećem dobrovoljnom mirovinskom stupu kako bi njihove mirovine bile veće. Trenutno, oko 330.000 štedi u trećem mirovinskom stupu, taj broj kroz ove aktivnosti želimo povećati. Vlada radi na stvaranju održivog modela mirovinskog sustava i zato dodatno zaduživanje, kako bismo riješili ove probleme, ne dolazi u obzir jer ne želimo ostaviti teret budućim generacijama.

 

Što ako Sabor ne prihvati prijedlog reforme? Koliko dugo će se moći preživjeti s postojećim sustavom?

Prijedlog mirovinske reforme dobit će potporu u Hrvatskom saboru, Vlada je vrlo odgovorno pristupila reformi mirovinskoga sustava, a obavljamo i konzultacije s koalicijskim partnerima. Napravili smo ozbiljnu analizu i predložili model koji neće povećati javni dug i ugroziti financijsku stabilnost jer održivost javnih financija jedan je od tri glavna cilja ove Vlade. Postojeći sustav već stvara probleme jer u 2017. godini smo imali dvadesetak slučajeva umirovljenika s manjim mirovinama, a procjenjujemo da ćemo ih do 2020. imati preko 3000, većinom žena s mirovinama manjim od sadašnjih umirovljenika, i svake naredne godine taj broj će rasti. Naš cilj je da nakon provedene javne rasprave i dva čitanja u Saboru paket mirovinskih zakona stupi na snagu 1. siječnja 2019. godine. Za početak predlažete da oni koji izračunaju da bi dvostupnom mirovinom bili zakinuti, svoja prava iz drugog stupa dobrovoljno prenesu državi.

 

Što ako se pokaže da takvih ima toliko da fondovi drugog stupa više ne mogu funkcionirati?

Predlažemo izjednačavanje prava svih umirovljenika jer sada je sustav nepravedno posložen prema nekim generacijama umirovljenika. To želimo ispraviti i dati pravo izbora (kako žele primati svoju mirovinu) generacijama budućih umirovljenika rođenih nakon 1962. godine jer to pravo već imaju oni rođeni prije 1962. godine. Međutim, ponovno želim naglasiti da to nikako ne znači da nacionaliziramo sredstva iz drugoga stupa niti da otimamo nečija ušteđena sredstva i želim demantirati tezu da će to dovesti do toga da obvezni mirovinski fondovi više nemaju svrhu. Svaki naš građanin sam upravlja svojim sredstvima u drugom stupu do trenutka umirovljenja. Trenutkom umirovljenja naša sredstva iz drugog stupa, koje smo uštedjeli u obaveznom mirovinskom fondu, automatski se prebacuju u Mirovinsko osiguravajuće društvo (MOD) i ne ostaju više na našem osobnom računu u obaveznom mirovinskom fondu. Od dana umirovljenja njima upravlja MOD. Dakle, da ponovim, tek danom umirovljenja svaki umirovljenik sam bira želi li da se njegova sredstva iz drugog stupa, tj. obveznog mirovinskog fonda, prebace u MOD ili u prvi mirovinski stup. Prema tome, obavezni mirovinski fondovi i u jednom i drugom slučaju kada osoba ode u mirovinu ostaju bez njenih sredstava tako da pravo izbora kako će netko primati mirovinu nakon što ode u mirovinu na njih nema nikakav učinak jer ionako ostaju bez tih sredstava. Istovremeno s davanjem mogućnosti za izlazak iz drugog stupa najavili ste i jačanje drugog stupa.

 

Znači li jačanje drugog stupa smanjivanje uplata u prvi, tako je naime bilo zamišljeno u reformi koja nije dovršena?

Jedan od ciljeva reforme jest jačanje drugog stupa za moju generaciju i one mlađe. Uplaćivanje u drugi stup ostaje obavezno za sve zaposlenike i povrh toga ga planiramo jačati osim kroz povećanje stope rasta do 2022. godine na 6 posto, a idućih godina i na više, obaveznim mirovinskim fondovima otvaramo mogućnost lakšeg ulaganja čime očekujemo njihove veće prinose koji bi trebali rezultirati većim mirovinama za buduće generacije. Također ovim prijedlogom želimo riješiti pitanje tzv. švicarske formule u drugom stupu zbog koje su također mirovine iz drugog stupa manje. Njenim ukidanjem smanjit ćemo rizik koji preuzimaju obavezni mirovinski fondovi i tako povećani iznos rata mirovine iz drugog stupa. U isto vrijeme radimo na smanjivanju naknada za obavezne mirovinske fondove gdje će i taj novac ostati za povećanje sredstava građana pa samim time i povećati njihove rate mirovina iz drugoga stupa. Dakle, sagledavamo punu sliku i uređujemo sustav za sve generacije. Fondovi na računima nemaju novac, imaju obveznice, dionice i druge vrijednosne papire. Vrijednost tih papira mijenja se iz dana u dan.

 

Kako će se obračunavati njihova novčana protuvrijednost koju će uplaćivati u državni proračun za one koji se odluče izaći iz drugog stupa?

Za svakog člana obveznog mirovinskog fonda u svakom trenutku poznata je vrijednost imovine na osobnom računu u obveznom mirovinskom fondu, koja se dnevno vrednuje kroz utvrđenu regulativu i nadzor HANFA-e. Sustav je transparentan i uređen strožim pravilima u smislu ograničenja ulaganja i nadzora u odnosu na primjerice investicijske fondove, s obzirom na to da se radi o obveznom osiguranju kojim se osigurava socijalna sigurnost. Vlada je prvu mirovinsku reformu radila u suradnji sa Svjetskom bankom.

 

Tko su vaši konzultanti u pripremanju reforme?

Ovu mirovinsku reformu nakon dubinske analize mirovinskoga sustava pripremili su stručnjaci Ministarstva rada i mirovinskoga sustava u suradnji s Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje i REGOS-om, predvođeni timom koji priprema redovita izvješća o primjerenosti mirovina i starenju stanovništva, koja se izrađuju na razini EU. Međutim, još jednom želim naglasiti da naši sugrađani čuju, problem mirovinskog sustava je izuzetno kompleksan, pronalaženju rješenja pristupili smo ozbiljno, nakon dubinske analize i preciznih projekcija i izračuna. Nitko nam do sada nije ponudio bolje rješenje koje ne bi uključivalo dodatno zaduživanje. Taj teret ova Vlada ne želi ostaviti mlađim generacijama.

 

Mijenja li reforma ulogu Mirovinskog osiguravajućeg društva (MOD)? Slovenski Triglav nedavno je preuzeo MOD – postoji li opasnost od slovenskog utjecaja na hrvatske mirovine? Kakve je razlika u tome je li MOD slovenski ili austrijski, stoje bio RMOD? Postoji li plan da se osnuje domaći MOD?

Reforma ne mijenja ulogu mirovinskog osiguravajućeg društva. Ono će i dalje isplaćivati mirovine iz sredstava koja će mu biti prebačena iz obaveznih mirovinskih fondova. Što se tiče vlasništva za sada jedinog MOD-a, u pravu ste, u privatnom je vlasništvu. Našim prijedlogom otvaramo put osnivanju MOD-a pri Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje u cilju jačanja tržišnog natjecanja.

 

 Iz prošlog sustava naslijeđena je navika bezbrižnog odlaska u mirovinu. Takav bezbrižan odlazak već danas je prošlost. Ima li Vlada plan financijskog obrazovanja građana?

Mi bismo željeli da budući umirovljenici i dalje idu bezbrižno u mirovinu, ali ćemo ih motivirati na kasniji odlazak u mirovinu i postupni izlazak iz svijeta rada poticanjem rada uz korištenje mirovine. U edukaciju financijske pismenosti namjeravamo uložiti nekoliko desetaka milijuna kuna iz Europskog socijalnog fond, a u tijeku je i natječaj za tematske mreže kojima potičemo suradnju udruga i znanstvenih institucija. U okviru tog natječaja jedna od 25 tematskih mreža je i ona za jačanje financijske pismenosti u koju ulažemo više od 75 milijuna kuna. Iz ESF-a ćemo također u iznosu od oko 60 milijuna kuna financirati projekte aktivnog starenja poput sporta za starije, vježbanja i slično kako bi umirovljenicima omogućili i dostojanstveniju i aktivniju starost. Postoji li suradnja s privatnim osiguravateljima kako bi se razvili privatni mirovinski paketi po uzoru na one koji odavno postoje na Zapadu? – Kroz reformu ćemo predložiti mogućnost isplate dijela mirovina iz trećeg stupa odnosno dobrovoljne mirovinske štednje putem društava za životno osiguranje, a sve u svrhu popularizacije dobrovoljne mirovinske štednje i poboljšanja standarda naših umirovljenika.

 

Kakve su danas mogućnosti hrvatskih kompanija da zaposlenicima uplaćuju u posebne, zatvorene mirovinske fondove? Stimulira li država takvu vrstu izdvajanja?

Uplata u treći mirovinski stup, odnosno dobrovoljna mirovinska štednja trenutačno je najpovoljnija štednja u Hrvatskoj. Na uplate od 6000 kn godišnje ostvarujete 750 kuna državnog poticaja, a ako poslodavac uplaćuje 500 kuna mjesečno svojim zaposlenicima, odnosno 6000 kn godišnje, to mu se priznaje kao porezna olakšica. Međutim, unatoč poreznoj olakšici, i državnim poticajnim sredstvima koje poslodavci dobivaju za svakog osiguranika, dobrovoljna mirovinska štednja nedovoljno je zastupljena pa kroz izmjene u poreznom sustavu želimo dodatno poticati poslodavce da se odluče za ugovaranje dobrovoljne mirovinske štednje za svoje zaposlenike.

 

KOMENTAR NHS-a:

Informacije o sadržaju mirovinske reforme najprije medijima.

A socijalni partneri?