Novosti

16. 10. 2013.

Mrsić spreman odustati od fonda za otpremnine

OKRUGLI STOL: MINISTAR RAZMIŠLJA O ODSTUPNICI

Ako se i ne postigne socijalni dogovor, neće se ništa dogoditi. Sustav će ostati kao i sada, poručio je Mirando Mrsić

(NOVI LIST) ZAGREB » Ministarstvo rada i mirovinskog sustava moglo bi povući prijedlog novog uređenja sustava otpremnina, odnosno formiranja posebnog fonda u koji bi se izdvajao doprinos na plaću te »skupljao« na osobnom računu radnika i oplođivao. Spremnost odustajanju od takozvanog austrijskog modela otpremnina, jasno je naznačio Mirando Mrsić, ministar rada i mirovinskog sustava u utorak na okruglom stopu o reformi sustava otpremnina što ga je ministarstvo organiziralo s Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti dan uoči otvaranja razgovora s poslodavcima i sindikatima o tom pitanju.

 

– Ovo je test hoćemo li biti spremni i jedni i drugi nečeg se odreći da bi nešto dobili. Do sada konsenzus nismo postigli. Ovo nije pitanje samo fonda otpremnina nego pitanje možemo li u Hrvatskoj postići socijalni dogovor. Ako se i ne postigne socijalni dogovor, neće se ništa dogoditi. Sustav će ostati kao i sada, ali to će značiti da se socijalni dogovor ne može uspostaviti – u nekoliko je navrata tijekom uvodnih izlaganja ponovio Mrsić. U raspravi koja je uslijedila dodao je i kako uvođenje austrijskog modela otpremnina (što je u osnovi kapitalizirana štednja), nije prijedlog vlade nego sindikata, a sa socijalnim partnerima treba raspraviti je li to model prihvatljiv za Hrvatsku, kao i iznos doprinosa koji bi se izdvajao u taj sustav. »Ako ne možemo razvijati model, onda ništa«, ponovio je Mrsić ostavljajući prostor da se i u slučaju odbacivanja austrijskog modela ipak razgovara o redefiniranju modela otpremnina u okviru zakona o radu. Da austrijski model u Hrvatskoj neće proći, poprilično je jasno.

 

 

Rast troškova

 

Sindikati mu se protive, iako je SSSH nesmotreno taj model izbacio u žižu interesa resornog ministarstva, a protive mu se i poslodavci jer bi taj model podrazumijevao rast troškova rada odnosno njihova dodatna izdvajanja na plaću.

– Ne bih bio fatalistički raspoložen kao ministar rada i tvrdio da je nemoguće postići socijalni sporazum ako se ne dogovorimo oko modela otpremnina. Podsjetio bih da smo u prošlosti imali socijalni konsenzus oko mirovinske reforme, a mi smo tada išli u privatizaciju dijela jednog sustava i to je najveća promjena koja se na tržištu rada dogodila u 23 godine – veli Davorko Vidović, savjetnik u HGK i nekadašnji SDP-ov ministar rada u čijem je mandatu, nakon nekoliko godina rasprava, provedena mirovinska reforma, a potom i reforma radnog zakonodavstva. Ističe i kako vidi dosta prostora za popravak postojećeg modela otpremnina, iako primjećuje i kako one trenutno nisu predmet konflikta sindikata i poslodavaca.

 

 

Fleksibilan sustav

 

– Sadašnji sustav otpremnina je fleksibilan. Zakonom je uređen minimum, a ostavljen je prostor da se kolektivnim ugovaranjem dogovori više. To je bolje od jednostranog zakonskog uređenja koje je kontra uvođenja dodatne fleksibilizacije, kazao je Vidović ističući kako valja voditi računa i o socijalnoj dimenziji otpremnine. Ona danas ima svojevrsnu socijalnu komponentu i trebala bi radniku pomoći u vremenu nezaposlenosti. Ako će se sustav mijenjati to bi vlada trebala nadoknaditi kroz naknade za nezaposlenost. Da kriza nije vrijeme za takve promjene podsjeća Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata navodeći i kako je Austrija svoju reformu provela u potpuno drugačijim ekonomskim okolnostima, a osim toga riječ je o zemlji čije je tržište rada drugačije od hrvatskog. Podsjetio je kako nas već danas, a u budućnosti još više, čeka sve manja sigurnost posla i sve duže čekanje između dva posla.

 

 

Socijalno davanje ili naknada za vjernost?

 

Što je svrha otpremnine – je li ona primarno socijalna kategorija i trebala bi služiti radniku da prebrodi period nezaposlenosti ili je ona naknada za vjernost poslodavcu? Odgovori na ta pitanja, prema mišljenju Ivane Vukorepe, s katedre za radno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu nužni su za odabir modela uređenja sustava otpremnina. Ako se na otpremninu gleda kako socijalno davanje, onda je austrijski model Hrvatskoj neprihvatljiv. Ako je ona naknada za vjernost poslodavcu, može se razgovarati o tom modelu. No, Vukorepa ističe na dva moguća rizika otpremnina u sustavu kapitalizirane štednje kojeg bi vodila država. Prije svega, država imovinu radnika može u slučaju krize iskoristiti u druge svrhe, a kao prilog raspravi postavlja i pitanje zbog čega bi se osnivao novi sustav upravljanja otpremninama i ne bi li se taj posao mogao realizirati u okviru drugog mirovinskog stupa.

 

Gabrijela GALIĆ