Novosti

05. 07. 2006.

NOVI LIST: Budi se istok i zapad

Ovog ljeta nose se – radnici. Stilističke udare i modne uspone i padove radnička mondura postojano preživljava. Istina, često radničke mondure nema na vidiku, niti bi je modni znalci željeli vidjeti. No, ona je konstantno tu, na modnoj sceni. Pa je ponekad lijevo smetalo od kojeg se očekuje da se stisne u neki mračni kutak. Ponekad je tek modni dodatak, poput privjeska ili broša. A nekad je radnička mondura jednostavno – modni imperativ. Nešto što se jednostavno mora imati.

S ovim ljetom radnik i radnička madura, bez obzira je li riječ o plavom ili bijelom ovratniku, doživjeli su svoj veliki povratak na modnu scenu. No, radnički modni trend, kako se čini, mogao bi se na sceni zadržati duže od jednog ljeta. Aktualni modni imperativ tako bi se mogao produžiti i na kolekciju jesen/zima, a potom i proljeće/ljeto 2007. godine, pa onda i jesen/zimu 2007/2008.
Naravno, ne bude li u međuvremenu nekih većih poremećaja u svijetu politike.
Dakle, radnička moda je sigurna vladarica modne piste najmanje do redovitih parlamentarnih izbora koji bi se trebali zbiti koncem 2007. godine. A koliko će i hoće li radnici i radnička mondura preživjeti nakon parlamentarnih izbora, ponajprije ovisi o modnim kreatorima koji utiru stilsku sliku zemlje. Ranije radnički retro izleti pokazali su kako traju dok se ne formira vlast, a potom vrlo brzo u nekom mondom arhivu čekaju novi retro nalet i povratak na modnu pistu u velikom stilu.
Rehabilitaciju radnika i radničke mode započela je socijaldemokratska opcija, a potom su i druge modne marke krenule s kopijama proizvoda. Najjača oporbena stranka u zemlji, na prošlotjednoj je konvenciji potvrdila da se sada, eto, okreće radnicima. Koja li je to ironija!? Stranka koja bi po nekim svojim postulatima konstantno trebala biti uz radnike i socijalu, otkriva toplu vodu. Ona će sada najednom postati socijalno orijentirana stranka. Strašno.
I s čim pred radničku klasu izlaze osvjedočeni socijaldemokrati? Zapravo, ni s čim. Odnosno, izlaze samo s hrpom demagoških floskula. Kao da se takvih mazanja očiju radnici nisu dovoljno naslušali, što od lijevih, što od desnih, što iz centra. A na kraju su samo dobili nogom u stražnjicu.
Socijaldemokrati koji u 21. stoljeću otkrivaju okosnocu svoje političke borbe, imali su ne tako davno priliku iskazati se na djelu. Da ne bude zabune, u borbi za vlast upravo su se ulagivali radničkoj klasi najavljujući da će radnicima vratiti dostojanstvo. I doista, iskazali su se. Niti jedna vlada do sada nije upala u takav rat s radnicima i radničkom klasom kao što su socijaldemokrati u koalicijskoj vladi. I u to vrijeme aktualna su bila pitanja poput rada nedjeljom i blagdanima, prekovremenog rada, neisplate plaća, aktualna su i danas. Zašto bi im radnici vjerovali? Imali su priliku i zaribali su. Čime jamče da će sada biti drukčije i da im neće poslužiti samo kao modni dodatak. Ničim, jednako kao što takva jamstva ne daju niti drugi igrači na političkoj modnoj sceni.