Novosti

26. 04. 2006.

NOVI LIST: Premijerova magla

Prosječni troškovi života četveročlane obitelji, prema posljednjim sindikalnim izračunima, u ožujku su u odnosu na veljaču bili viši za 0,32 posto. Prosječnom mjesečnom neto plaćom tako se prošlog mjeseca pokrivalo 69,07 posto prosječne košarice ili 0,45 posto manje nego u veljači.
Istina, veljača je od ožujka bila tri dana »kraća«, ali to nije ključni razlog rasta troškova življenja. U veljači je prema posljednjim podacima državne statistike isplaćena prosječna neto plaća nešto viša od 4,4 tisuće kuna, odnosno pedesetak kuna niža no u siječnju. No, na međugodišnjoj razini u veljači je isplaćena plaća za oko pet posto viša nego lanjske veljače. U toj istoj, ovogodišnjoj, veljači dugoj 28 dana prosječna je obitelj za pokrivanje osnovnih troškova života trebala 6.434 kune ili čak 1,87 posto više novaca nego u siječnju. Pa je prosječnom plaćom, prosječna obitelj pokrivala 3,22 posto manje košarice nego mjesec ranije.
Maloprodajne potrošačke cijene na međugodišnjoj su razini porasle za tri posto. Taj prosjek državna statistika evidentirala je u siječnju, veljači, ali i ožujku. I tako, iako se javnost uvjerava u stabilnost cijena, a svi brojčani pokazatelji govore da smo u zoni niske inflacije, zapravo živimo sve lošije.
Rast cijena energenata u zadnjih godinu dana nije izazvao vidljivije potrese za potrošački džep. Međutim, nema tog segmenta svakodnevnog života koji potiho nije poskupio ili će poskupjeti vrlo skoro. Kao, sve je stabilno, mirno, a onda shvatite da s plaćom možete pokriti sve manje redovitih mjesečnih troškova.

No, bit će bolje. Neće ti energenti utjecati na svakodnevni život građanina Hrvatske. Da je energija skupa i da je »honey moon« s cijenama energenata iza nas, građanima je svečano objavio i sam premijer. No, on će se sa svojim suradnicima pobrinuti da se preko leđa građana ne prelomi taj galopirajući razvoj. Pa je tako »stisnuo« nacionalnog naftnog distributera i »prisilio« ga da u svim budućim formiranjima cijena naftnih derivata na domaćem tržištu zaštiti građana i održi granicu od osam kuna za najprodavaniji proizvod »super 95«. A tko je u tu maglu i na trenutak povjerovao, vrlo brzo je progledao.
Premijer je, čini se, građane svjesno prevario. Ili je naftni lobi iskoristio neznanje premijera i prešao njega i građane. U svakom slučaju, ono što se na ulici naziva »super 95« u stvarnosti se zove Eurosuper 95 i to je najkorištenije gorivo kojem se cijena formira tržišno. A »super 95« kojem premijer i Vlada štite cijenu uz svekoliku pomoć naftne industrije zapravo je gorivo koje polako odlazi s domaćih benzinskih crpki. I tako, građani i dalje plaćaju skupo gorivo.
No, da se premijer doista i založio za pravi »super 95«, i to bi bilo čisto prodavanje magle domaćoj javnosti. To što bi koju kunu uštedjeli tankajući benzin u svoje kućne ljubimce, ionako bi potrošili podmirujući svoje ostale životne potrebe. Jer, država svojom navodnom intervencijom nije zaštitila gospodarstvo. A ono svoje cijene uglavnom veže uz neka druga goriva, čije cijene – naravno – rastu, a s njima će narasti i cijena svakodnevnog života.