Novosti

26. 07. 2006.

NOVI LIST: Suptilni radni logori

Europska komisija namjerava predstaviti prijedlog zakona kojim bi se uskladile kazne za zapošljavanje na crno. Te bi se kazne, kako je nedavno najavljeno, određivale kompanijama koje izrabljuju ilegalne radnike iz trećih, ali i zemalja u okviru Europske unije. Borba protiv crnog tržišta spada među vodeće paketa propisa, a cilja na suzbijanje nezakonitog doseljavanja. Europska komisija najavljuje i mogućnost predstavljanja posebnog europskog instrumenta za kažnjavanje onih poslodavaca koji prihvaćaju, ohrabruju ili aktivno podupiru rad na crno. Neke članice Unije već su uvele kazne za one poslodavce koji takav rad podupiru, a raspon kazni je od sastavljanja crnih lista poslodavaca i njihova isključivanja iz ugovora o javnoj nabavi do sankcija predviđenih za kazneno djelo i obveze plaćanja troškova povratka nezakonito zaposlenih ilegalnih doseljenika. Sada se planira usvajanje sličnih mjera koje bi se primjenjivale na cijelom teritoriju EU, pri čemu Bruxelles namjerava provesti i istragu o gospodarskim posljedicama zapošljavanja na crno i raširenosti te pojave u Europi.

Unatoč svim svojim bučno najavljivanim projektima borbe protiv rada na crno, Hrvatska u praksi baš i nije do sada napravila neki veliki iskorak. I neće ga napraviti dok god ne profunkcionira pravna država i dok god se sve karike lanca rada ne nauče da pravila ne vrijede isključivo da bi ih se izbjegavalo. Na sreću, nesređena zemlja u kojoj još uvijek ima i radnika koji za svoj rad ne primaju plaću, još se nije susrela s postojanjem (ili ne znamo da postoje) radnih logora. Barem ne u onom smislu kakvi su otkriveni u Italiji.
Za Hrvatsku su nastojanja Bruxellesa u borbi protiv sive ekonomije, neki posve drugi svijet. Za Europu je, pak, hrvatska radna praksa priča iz nekih prošlih, davno zaboravljenih vremena. Propisi, naime, postoje da bi ih se poštivalo.
U Hrvatskoj dio poslodavaca njeguje tradiciju »suptilnih« radnih logora. U njima radnici potpisuju ugovore o radu koji su usklađeni s radnim zakonodavstvom. Što će ih dočekati nakon što se njihova radna knjižica pohrani u kadrovskoj službi, nagradno je pitanje. I ono ima dva točna odgovora: a)radnik za crkavicu radi od jutra do sutra za domaćeg poslodavca, a kada se pobuni dobije otkaz i d)radnik za crkavicu radi od jutra do sutra za stranog poslodavca, prima za okruženje dobru plaću, a kad se pobuni dobije otkaz.
Osim iznosa plaće što je radnik zaradi, odnosno poklona kojeg mu poslodavac svojom ljubaznošću mjesečno prosljeđuje na račun, u odnosu domaćeg i stranog poslodavca ima još jedna sitna razlika. Domaći će, uglavnom ne razmišljajući, radniku koji progovori o uvjetima rada u »suptilnom radnom logoru« uručiti otkaz. Strani će pažljivo proučiti radnikove riječi i odabrati najslabiju kariku. Baš kao u slučaju Mirjane Davidović, koja se »usudila« javno progovoriti o kršenju radnih prava u DM-u pa joj je poslodavac uručio izvanredni otkaz jer je otkrila poslovnu tajnu. Kamo sreće da je u zemlji još Mirjana Davidović koje su spremne otvoreno govoriti o sivim zonama rada.