Novosti

I to je postalo jako popularno, jer se s izdvajanjem šake kuna, eura, dolara pere nečista savjest.
Kampanja s platnenom torbom kreirana je u suradnji s UNICEF-om i dio sredstava od svakog prodanog primjerka usmjerava se u projekt borbe protiv dječjeg rada. Platnena torba nije ni prvi ni zadnji primjer društvene odgovornosti svjetski poznatih i nepoznatih brendova. Gotovo redovito razno-razne marke i markice provode kampanje, što samostalno, što s raznim agencijama zaduženim za brigu o obespravljenima. A u toj priči, djeca su najugroženija.
Procjenjuje se da 158 milijuna djece u svijetu, u dobi od pet do 14 godina, radi kako bi preživjelo. Drugim riječima, na šestero djece u globalnoj dječjoj populaciji jedno se bavi radom za koricu kruha. Milijuni djece nalaze se u opasnim situacijama i uvjetima, poput rada u rudnicima, rada s kemikalijama i pesticidima u poljoprivredi ili rada s opasnim strojevima. Sjede za šivaćim mašinama, miješaju boje u tekstilnoj industriji. Oni su posvuda, ali nevidljivi. Skriveni iza zidova radionica, skriveni od pogleda u poljoprivrednim nasadima.
UNICEF dječji rad definira kao rad koji prelazi minimalan broj sati ekonomskog rada ovisno o starosti djeteta i vrsti rada. Ekonomski ili gospodarski rad podrazumijeva da se za odrađeni rad dobije novac. U godinama od pet do 11 dječjim radom smatra se najmanje jedan sat gospodarskog rada ili tjedno 28 sati rada kod kuće. Djeca koja u dobi od 12 do 14 godina nakupe najmanje 14 sati gospodarskog rada ili tjedno 28 sati kućnog rada, a u dobi od 15 do 17 godina najmanje 43 sata ekonomskog rada smatraju se djecom pogođenom dječjim radom. Tih kolona djece bez normalnog djetinjstva, svijet se prisjeća prigodno. I barem jednom godišnje, u lipnju na Svjetski dan borbe protiv dječjeg rada. Ali, to suočavanje sa stvarnošću svake godine nije jednako snažno. Iskorištavanje djece ultimativna je tema svake četiri godine, u međuvremenu kampanje prolaze kao da ih nema.
A svake četvrte godine izgubljena djetinjstva u orbitu lansira Svjetsko nogometno prvenstvo. U prvi plan tada izbijaju nogometne lopte što su ih šivale ogrubjele dječje ručice, kopačke spajane u nekoj višeetažnoj proizvodnoj hali u kojoj u nemogućim uvjetima žive i rade cijele obitelji... Tada se priča o potrebi ulaganja u obrazovanje djece, njihovu »izvlačenju« iz siromaštva, suzbijanju dječjeg rada, vraćanju osmijeha na dječja lica... Najvažnija sporedna stvar na svijetu, tako se prigodično ubacuje u posao financiranja »boljeg svijeta«. A istovremeno, menažerija okupljena oko najvažnije sporedne stvari na svijetu, gradi profit iskorištavajući slabe.
I u toj priči nikakve razlike nema između platnene torbice ili nogometnog zazivanja »izgradnje boljeg svijeta«. Kina, Bangladeš, Indija, Pakistan... Sve su rašireniji proizvođači odjeće, obuće i svih tričarija što ih svakodnevno koristimo. Jeftin rad, jeftina roba, sigurna zarada. A onda kompanija na kraju godine iskaže svoju društvenu odgovornost pa šibne kakvu donaciju za borbu protiv dječjeg rada, za izgradnju institucija civilnog društva, za... Ma, za sve ono čime može pokušati makar malo »izliječiti« grižnju savjesti. Tko zna, možda su platnenu torbu sašile dječje ruke.