Novosti

24. 10. 2019.

Opasne tvari i ljudska prava

NHS - U vrijeme obilježavanja europskog tjedna sigurnosti i zdravlja na radu 2019. godine, koji je posvećen temi trenutačne kampanje za zdrava radna mjesta, tj. Upravljanju opasnim tvarima na radnom mjestu, želimo se osvrnuti na problematiku ljudskih prava i opasnih tvari.

Naime, Vijeće UN-a za ljudska prava je u rujnu ove godine usvojilo Rezoluciju o ljudskim pravima radnika izloženih otrovima u kojoj je pozvalo države, poslodavce te druge dionike na implementaciju Načela o ljudskim pravima i zaštiti radnika od izloženosti toksičnim tvarima, a koja je razvio poseban izvjestitelj o ljudskim pravima i otrovima.

 

Rezolucija također prepoznaje dužnost država spriječiti „nesigurno“ izlaganje otrovnim tvarima te poziva na

-  Jačanje povezanosti između ljudskih prava i standarda zaštite zdravlja i sigurnosti na radu

-  Zaštitu reproduktivnog zdravlja u naporu eliminacije diskriminacije žena te

-  Jačanje globalnog sustava upravljanja kemikalijama kako bi se promicala ljudska prava.

 

U svom izvještaju o posljedicama okolišno zdravog upravljanja te odlaganja opasnih tvari i otpada  na ljudska prava, poseban izvjestitelj predstavlja niz načela kao pomoć državama, poslodavcima i ostalim dionicima u poštivanju i zaštiti ljudskih prava od profesionalne izloženosti otrovima te u osiguravanju pravnih lijekova u slučaju kršenja njihovih prava.

Posebni izvjestitelj naglašava kako su prava radnika ljudska prava, a ljudska prava su prava radnika. Ova prava su međusobno povezana, neodvojiva i univerzalna. Uključuju građanska, politička, ekonomska, socijalna i kulturna prava. Svaki radnik ima pravo na dostojanstvo te na poštovanje bez izlaganja uvjetima rada koji su dehumanizirajući ili ponižavajući. Nitko ne može biti lišen svojih ljudskih prava zbog posla koji obavlja.

 

Zdravi i sigurni uvjeti rada su izričito priznati kao ljudsko pravo od 1966. godine, usvajanjem Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.  Pravo na zdrave i sigurne uvjete rada temeljni je dio ljudskog prava na pravedne i povoljne uvjete rada. Pravo na sigurne i zdrave uvjete rada obuhvaća u sebi mnoga druga međusobno povezana i međuovisna ljudska prava, uključujući pravo na život, zdravlje, tjelesni integritet i sigurnost osobe.  Navedena prava su prava neodvojiva od prava na informacije, smislenog sudjelovanja i slobode izražavanja, okupljanja i udruživanja, kao i prava na učinkoviti pravni lijek.

 

Nadalje, izvjestitelj navodi da, iako su globalno priznata već više od 50 godina te unatoč posebnim naporima određenih država, prava svih radnika na sigurne i zdrave uvjete rada, kao i druga međusobno povezana i međuovisna ljudska prava radnika, ostaju nedovoljno implementirana i shvaćena, osobito u odnosu na profesionalnu izloženost opasnim tvarima.

Akutno trovanje i drugi slučajevi izloženosti otrovnim tvarima neupitno su kršenje prava radnika na život, na uživanje najviše moguće održivih standarda fizičkog i mentalnog zdravlja kao i prava na fizički integritet njihovog tijela te ih izlaže nasilnim, okrutnim, nehumanim i ponižavajućim oblicima postupanja. Navedena ljudska prava radnika ovise o sprječavanju izloženosti radnika. Štetne posljedice kronične izloženosti otrovima često su nevidljive te mogu proći godine ili čak desetljeća prije nego se iskažu kod radnika ili njihove djece. Sprječavanje izloženosti otrovnim tvarima nužno je za zaštitu ljudskih prava, uključujući prava radnika.

 

Posebni izvjestitelj navodi sljedeća načela te poziva države, poslodavce i druge dionike na njihovu provedbu kroz zakonodavstvo, političke okvire kao i inicijative i programe:

 

1. Svatko mora biti zaštićen od izloženosti  otrovnim tvarima na poslu

2. Države su dužne štititi ljudska prava radnika kroz sprječavanje izloženosti otrovnim tvarima

3. Poslodavci su odgovorni sprječavati profesionalnu izloženost otrovnim tvarima

4. Eliminacija opasnosti je od najveće važnosti u sprječavanju profesionalne izloženosti

5. Obveze i odgovornosti u sprječavanju izloženosti radnika otrovnim tvarima protežu se izvan granica

6. Države moraju spriječiti treće osobe u iskrivljavanju znanstvenih dokaza ili manipulaciju postupaka kojim bi se ovjekovječila izloženost

7. Zaštita radnika od izloženosti otrovnim tvarima štiti njihove obitelji, zajednice i okoliš

8. Svaki radnik ima pravo znati, što uključuje znati svoja vlastitih prava

9. Zdravstvene i sigurnosne informacije o otrovnim tvarima nikada ne smiju biti povjerljive

10. Pravo na siguran i zdrav rad neodvojivo je od slobode udruživanja, prava na organiziranje i kolektivno pregovaranje

11. Radnici, predstavnici radnika, zviždači i branitelji prava moraju biti zaštićeni od zastrašivanja, prijetnji i drugih oblika odmazde

12. Radnici, njihove obitelji i zajednice moraju imati brzi pristup primjerenom i učinkovitom pravnom lijeku, koji treba biti dostupan od trenutka izloženosti

13. Radnici ili njihove obitelji ne bi trebali snositi teret dokaza u dokazivanju svoje bolesti ili nesposobnosti u pristupu učinkovitom pravnom lijeku

14. Lišavanje radnika njihovog prava na siguran i zdrav rad treba biti kazneno djelo

15. Države trebaju osigurati odgovornost kod prekograničnih slučajeva radnika oštećenih profesionalnom izloženosti

 

Iako je u hrvatskom zakonodavstvu pokriveno pitanje zaštite zdravlja i sigurnosti na radu u vezi opasnih tvari, pitanje ljudskih prava mora biti polazišna osnova pri donošenju zakonodavstva i politika u vezi zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, a ne, kao što je to slučaj u posljednje vrijeme, da se to vrednuje kao trošak koji će imati poslodavac pri provođenju mjera zaštite na radu koje štite radnikov život i zdravlje. (KR)

 

Više:

http://www.srtoxics.org/resolution-protection-of-workers-hrc-42e/

http://www.srtoxics.org/2019-hrc-report-worker-principles/