Porez ili ne, otkazi ne ginu

No, ne živimo u Osmanskom Carstvu pa da bi svaki nemusliman stariji od sedam godina plaćao namet ili harač. Živimo u posve nekom drugom dobu u kojem se porezno opterećenje ne razlikuje po boji kože i krvnim zrncima... A ako ćemo o prenesenom smislu i pogrdnim inačicama, onda je svako porezno opterećenje što ga plaćaju građani i poduzeća, svojevrsni harač.

Dakle, domaće telekom tvrtke očajne su. Bivša im je Vlada ukinula, istina s odgodom, privremeni porez. Nova vlast nije ni zasjela kako spada, a već im je odlučila vratiti taj porez. Ipak je riječ o sigurnih 300-tinjak milijuna kuna godišnje.

Nastojeći koliko-toliko održati državne financije bivša Vlada je u kolovozu 2009. godine uvela poseban porez, krizni porez, za građane te poseban porez telekomima, odnosno mobilnim operaterima u iznosu od šest posto. Ti posebni porezi pokazali su se važnom karikom u održavanju proračuna. A kada se situacija malo popravila najprije je ukinuta niža stopa poreza što su je plaćali građani, a po isteku pola godine i viša stopa. Mobilnim operaterima porez je ostao. Tek pred kraj vladavine bivše vlasti donesena je odluka o njegovom ukidanju s prvim danom tekuće godine. I ta je odluka dobrim dijelom posljedica političkih pritisaka iz matičnih domovina porezom pogođenih kompanija.

Državna kasa još nije ni blizu oporavka. Stoga niti ne čudi što je Vlada vratila poseban porez telekom industriji do trenutka ulaska zemlje u EU. I ne bi bilo čudno da i neke druge industrije dobiju posebne poreze na određeni rok. No, za takve poteze treba hrabrosti. A ako ćemo pravo, i taj grozomorni porez koji koči domaću telekom idustriju, u konačnici plaćaju građani. Baš kao i cijeli niz nekih drugih nameta koji se podrazumijevaju pa se niti ne nazivaju haračima.

I zbog tih 300-tinjak milijuna godišnje, odjednom su upitna sva ulaganja telekom industrije. I ne samo da će se ona usporiti, već će ta industrija u Hrvatskoj vjerojatno učiniti nebrojeno koraka unatrag jer ne može opstati pod takvim teretom poreza. Masovno će otpuštati. Masovna otpuštanja lijek su za sve probleme. A nakon njih će uslijediti rušenje baznih stanica, uništavanje mreže, rezanje usluga i na kraju povratak u vremena goluba pismonoše. Mobilni operateri će u Hrvatskoj nestati s lica zemlje.

Bolna je ironija poruka što su ih ovih dana javnosti uputili domaće telekom tvrtke, prije svega one dvije velike. Ponašaju se kao da cijela ova zemlja živi u totalnoj informativnoj blokadi. Gospoda će masovno otpuštati zbog poreza od šest posto. A što su radili do sada? Otpuštali, naravno. Sjetimo se samo kako je Vipnet u svibnju prošle godine samo u jednom danu podijelio 130 otkaza uglavnom srednjem menadžmentu. Na ukupno 1100 zaposlenih to je ogromna brojka. Posebna je priča HT. U protekle četiri godine otpustili su 987 radnika. Polovicom prošle godine počeli su govoriti o tehnološkom višku u ovoj godini i to pored preko 200 radnika zaposlenih na određeno vrijeme iako je njihova narav rada, prema tvrdnja sindikata, stalna. A tu je i preko 1,1 tisuće studenata koje ta kompanija angažira. No, u ovoj godini, a najava je stigla prije vraćanja posebnog poreza, HT namjerava otpustiti 684 radnika. Pa kada se sve zbroji i oduzme, od trenutka ulaska Deutsche Telekoma u Hrvatsku do kraja prošle godine broj radnika u HT-u smanjen je s 11,7 na 5,7 tisuća. Toliko o prijetnjama masovnim optuštanjem zbog posebnog poreza. Blijedo opravdanje.