Novosti

08. 11. 2018.

Poslodavci su godinama pljeskali političarima, a sad plaču da nema radnika

Goran Vojković

(Index.hr) KUKNJAVA poslodavaca kako "nedostaje radnika" postaje već patetična. Eto, zbog nedostatka radnika će sada zatvarati birtije, uz pompu kao da se zatvaraju HNK ili Muzej suvremene umjetnosti, a ne ugostiteljski objekti kakvih ima na tisuće.

Kukaju uz ugostitelje i drugi jer, eto, jadni nisu navikli da je tržište rada - upravo tržište gdje se nalaze poslodavac sa svojom ponudom i radnik sa svojim zahtjevima, pa ako se dogovore, dogovore se, ako ne, svatko na svoju stranu.

 

 

Tržište rada nije kada 1000 jadnika moli posao za minimalac, a s druge strane tip u razdrljenoj košulji da se vide dlake ispod potkošulje ponavlja: "Ako ti nećeš, ima tko hoće!"

 

 

Par savjeta poslodavcima

 

Kao prvo, idemo malo pomoći poslodavcima s nekoliko tipičnih fraza kojima mogu privući radnike:

 

Umjesto: "Kod nas se radi dok ima posla!",

 

treba reći: "Nakon 8 sati se vadi tekica i upisuju prekovremeni koji se plaćaju 50 % više!"

 

Umjesto: "Porezi na plaće su veliki!",

 

treba reći: "Platit ćemo vam prijevoz i treći mirovinski stup, to je neoporezivo, a naravno tu je i regres, božićnica i dar za djecu!"

 

Umjesto: "Ugovor je na određeno!",

 

treba reći: "Platit ćemo vam MBA pa ćemo vas time vezati naredne tri godine!"

 

Umjesto: "Posao je dinamičan i nema radnog vremena!",

 

treba reći: "Neću ti lagati, treba mi čovjek 100 % vremena, ali plaća je tri prosječne, imaš službeni auto 24 sata, mobitel, karticu za troškove i da si tu kada god treba!"

 

 

Dragi poslodavci, da nije možda problem u vama?

 

Jednostavno je, zar ne? Vidite, dragi poslodavci, na zajedničkom tržištu na kojemu je preko 250,000.000 ljudi spremnih raditi, ako se nitko ne želi javiti vama, da nije možda problem u vama, a ne u tih četvrt milijarde ljudi? Da niste negdje nešto pogrešno izračunali? Kao prvo, stvari tipa prijevoz ili uplata u Treći mirovinski stup ili regres do nekog se iznosa ne oporezuju - pa ih počnite isplaćivati. Kao drugo, možete početi plaćati ljude kao u Njemačkoj pa neće odlaziti. Stvar dogovaranja posla i stvar dogovaranja cijene posla, što je tu nejasno? Ako radnik može negdje dobiti više - onda će ići tamo gdje dobiva više. Ne prodajete ni vi pivo po 8 kuna ako ga možete prodati po 14.

 

"Ali porezi su veliki, teško se posluje, puno je parafiskalnih davanja!" zavapit će poslodavci. Slažem se. Apsolutno su porezi previsoki i za njih dobivamo premalo (druge zemlje velikih poreza imaju i bitno višu razinu javnih usluga). Ali evo 20 godina idem na razne skupove, konferencije, evente, seminare i ostale događaje koje organiziraju poduzetnici i poslodavci, i znate što? Nikada se nitko od tih vrlih poduzetnika koji se danas bune nije nikome otvoreno i jasno žalio. Nikada nisam čuo riječ kritike političaru ili kakvom običnom potrčku iz ministarstva.

 

Na svim tim događajima na kojima sam bio, nagledao sam se samo uvlačenja i dodvoravanja svakoj političkoj faci, svakom politički imenovanom uhljebu, nagledao sam se svih oblika "ljubljenja bika među rogove".

 

 

Traže pokroviteljstvo onih koji su uništili državu

 

Nađu se privrednici, ovi koji se sada žale da nema radnika, nađu se unutar svoje komore, gospodarske, obrtničke, neke treće i znate što je prva stvar? Tko će dobiti kakvo političko pokroviteljstvo i tko će dobiti pola sata ministra da pročita govor koji su mu drugi pripremili.

 

Dvadeset godina uredno sam gledao i slušao kako se vlasnici firmi i direktori uprava smiješe svakoj političkoj faci, klanjaju svakom uhljebljenom načelniku, gotovo pa ljube ruku svakog ministra – upravo onih ljudi koji im nabijaju poreze, prireze, parafiskalne namete. Mogu misliti što je tek na lokalnoj razini - "treba gospon načelnik piće, ručak, plakate za izbore, posao za nećaka?"

 

Posebno je ljigavo kada par sati nakon "eventa" navodni veliki kritičari režima ponosno stavljaju po Fejsu fotografije na kojima su kraj pomoćnika ministra, državnog tajnika ili (to je tek ulov!) ministra. Umjesto da su te političare ismijali, da su njihovu glupost i ekonomske programe koji se temelje samo na nabijanju poreza upravo pred tim istim političarima proglasili glupošću, umjesto da su stranačkim čelnicima uredno rekli da su totalni nesposobnjakovići - stotine poduzetnika u ovoj zemlji klanjaju se svakoj političkoj šuši nadajući se kakvoj pinki, maloj nabavi ili barem bagatelnoj nabavi Pelikan gumica za brisanje.

 

 

Poslodavci su uvelike sami krivi

 

Kao što su radnici koji su sami dopustili da ih se masovno prijevremeno umirovi prije 20 godina uvelike krivi za svoje mizerne mirovine, kao što su radnici koji su kao vlasnici dionica pustili raznim nesposobnjakovićima da im upravljaju firmama uvelike krivi za propast tih firmi - tako su i hrvatski poslodavci uvelike sami krivi za ono što im se događa.

 

Oni koji su trebali biti glasni - poslodavci, obrtnici, dioničari - šutjeli su i time jasno odobravali suludu politiku nesposobnih političara ove zemlje. Ne samo da su šutjeli već su i pljeskali. Pa sada, dragi poslodavci, sami konobarite, vozite dostavu, pišite ugovore, postavljajte laminate i varite ograde - samo je par postotaka vas vikalo protiv porezne presije i državne pljačke, ostali su šutjeli čekajući neku pinku. Kada ste tako pametni, ili osigurajte uvjete rada kakvi su u Austriji ili Njemačkoj, ili radite sami. I ne kukajte nam više. Dosadni ste i predvidljivi.

 

Naravno, cijela priča se ne odnosi na onih nekoliko poslodavaca koji se nisu prodavali političarima za osmijeh i nadu u kakav poslić, no njima je i samima jasno kako stvari stoje i tko je odgovoran. Ova skupa i neefikasna država, dragi poslodavci, djelo je i vašeg defetizma i uvlačenja svakoj šuši s političkim imenovanjem, djelo je jeftine prodaje politici za mogućnost kakve sitne javne nabave.

 

Takav ste svijet stvorili pa sada i uživajte u njemu. Naivaca koji će raditi za vaš sitniš više nema.