Novosti

06. 03. 2006.

POTPISIVANJE PETICIJE ZA ZDRAVSTVENU I MIROVINSKU REFORMU

Budući se od 1. do 21. ožujka 2006. godine u organizaciji Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, Nezavisnih hrvatskih sindikata, Hrvatske udruge sindikata i Sindikata usluga UNI-CRO u poduzećima i na trgovima većih gradova provodi potpisivanje peticije za zdravstvenu i mirovinsku reformu, veliki dio novosti na našoj web stranici biti će posvećen upravo toj akciji.
Danas Vam prenosimo članak o potpisivanju peticije u poduzeću Elektrokontakt, gdje djeluje Nezavisni sindikat Elektrokontakt udrućen u Nezavisne hrvatske sindikate.

SINDIKATI SU POGODILI - VELIK ODAZIV RADNIKA NA POTPISIVANJE PETICIJE ZA ZDRAVSTVENU I MIROVINSKU REFORMU

Sistem se urušava, a vlastodršci si dižu plaće

Ljudi rade 40 godina i ne mogu si platiti osnovno, jada se radnik Drago Batur. Žena mi je u komi već sedam godina, a svaki recept i uputnicu plaćam, priča svoju priču Mario Kušt

Piše Gabrijela GALIĆ
Snimio Denis LOVROVIĆ
(GLASI ISTRE, 5. ožujka) Sportaši i pjevači idu u Sabor da bi zaslužili mirovinu. Sistem se urušava, vlastodršci sebi dižu plaće, mirovine, a iz prazne se kante više ne može vaditi. Povećanje njihovih plaća i mirovina u Saboru je prva točka. Mi vjerojatno nećemo ni doći do penzije. A zdravstvo? Ne daj Bože da ti zatreba, priča nam Drago Batur, radnik Elektrokontakta, samo jedne u moru tvrtki u kojima se ovih dana, u organizaciji četiri sindikalne središnjice, potpisuje peticija za pravednu zdravstvenu reformu i novu reformu mirovinskog sustava. Ako je suditi samo po jednom poduzeću, sindikati bi se mogli i iznenaditi odazivom na akciju.
- Ljudi rade 40 godina i ne mogu platiti osnovno. Oni su u Saboru sebi izglasali mirovine od osam tisuća kuna. U ovoj firmi oni koji rukovode ne mogu toliko zaraditi - nastavlja Drago. Nije on preoptimističan kad razmišlja o rezultatima peticije. No, ističe da je to što danas radnici u zemlji svoj potpis stavljaju na peticiju za zdravstvenu zaštitu dostupnu svima i mirovinsku reformu zapravo pitanje perspektive za buduće generacije.

U penziju s crkotinom
- Ne mogu svi biti doktori i pravnici - veli Drago, a njegov kolega Mario Kušt podsjeća na surovu stvarnost današnjeg tržišta rada: »Naše je zanimanje deficitarno, a kad koji dečko izađe iz škole, ne može naći posao«. Kako funkcionira zdravstvo, pak, svakodnevno je u prilici svjedočiti.
- Već sedam godina žena mi je u komi. Svaki recept, svaku uputnicu treba platiti. U bolnici vam uredno uruče vizitku da dođete na pregled privatno. Sve treba platiti. Ukinuli su i masažu mojoj ženi jer joj, kažu, to ne treba - veli Mario, ponavljajući: Sve treba platiti! I dodajući kako će promjene teško nastupiti jer, ipak, ne sjede radnici u Saboru.
Petstotinjak radnika Elektrokontakta sindikalnu peticiju krenulo je potpisivati s jutarnjom smjenom u petak, a kako vele, svoje su potpise najavili i predstavnici uprave jer je pitanje zdravstvenog i mirovinskog sustava pitanje svih građana zemlje. Odaziv je odličan jer su ljudi ogorčeni, kažu nam radnice u jednom od pogona. »Nadam se da ćemo postići nešto. Da ne idemo u penziju s crkotinom«, veli nam jedna od radnica. Iako će rado izreći svoje mišljenje o peticiji, većina radnika nerado će se predstaviti. Mnogima od njih nije jasno što su sindikati radili do sada, jer da su pažljivo pratili što sve vlast radi te reagirali i izborili se za položaj radnika, oni ne bi danas morali potpisivati peticije.

Ubijamo se za 1.500 kuna
- Nerad, otimačina. Ne može sabornik imati više od osam tisuća kuna mirovine, a mi se tu po 36 godina ubijamo za 1.500 kuna - poprilično razočarano kazuje Marica, a njena kolegica iz pogona dodaje da se nadala da će za sedam godina ići u mirovinu, no sada u to nije sigurna.
- Iduće godine idem u mirovinu. U ovih 35 godina mjesečno sam za zdravstvo izdvajala više no što će mi iznositi mirovina. Gdje je taj novac? Ti koji odlučuju o reformama i koji su sebi izglasali mirovine od osam tisuća kuna neka dođu pred ove ljude i objasne im gdje je novac - naglašava Mirjana Šepetavc i dodaje da nema te osobe iz vlasti koja bi došla pred radnike. Dodaje i da »nismo zdravo društvo«, a u takvom društvu ni sindikati ne mogu biti jaki.
Nakon 35 godina staža i s visokom stručnom spremom Mirjana Šepetavc zaradila je mirovinu od oko dvije tisuće kuna, a samo mjesečne režijske troškove plaća 1.200 kuna. No, kako veli, nije izračunala kolika će joj točno mirovina biti jer zadnju godinu rada ne želi živjeti u šoku.

Tko se okupio
Peticiju, najprije u tvorničkim krugovima, a vrlo skoro i na trgovima, organiziraju Savez samostalnih sindikata Hrvatske, Nezavisni hrvatski sindikati, Hrvatska udruga sindikata i Sindikat usluga UNI-CRO. Akciji se nisu pridružili Matica sindikata javnih službi i Udruga radničkih sindikata.
Dosad je Zakon o radu jedini uspio približiti domaće sindikalne središnjice i natjerati ih na zajednički nastup prema Vladi i poslodavcima. Tako je radno zakonodavstvo okupilo sindikalne centrale na hrpu prije jedanaest godina kada je donošena »radnička Biblija«. Osim ZOR-a, sindikate je u nekoliko navrata okupilo i zajedničko obilježavanje Praznika rada. No, i to zajedničko organiziranje prosvjedne kolone i prigodnih govora na istoj pozornici nije prolazilo bez trzavica - mjerenja dužine govora pojedinih sindikalnih čelnika, kolutanja očima...