Novosti

11. 07. 2017.

Potpora najavljenom štrajku carinika

U posljednjih deset godina plaće carinskih radnika u konstantnom su padu

CARINSKI SINDIKAT HRVATSKE ODLUČIO STATI NA KRAJ URUŠAVANJU RADNIČKOG STANDARDA

LUKA RESANOVIĆ

(Radnički PORTAL) Vijest o najavljenom štrajku carinskih radnika antiradnički tabloidi dočekali su na nož, pri čemu ih uopće nisu zanimali sve teži uvjeti rada carinskih radnika. Kako bismo se pobliže upoznali s uzrocima najavljenog štrajka, razgovarali s predsjednikom Carinskog sindikata Hrvatske Rinom Štorićem.

 

CARINSKI SINDIKAT HRVATSKE uputio je ovaj tjedan MINISTARSTVU RADA Zahtjev za mirenjem čime je pokrenut postupak za mogući štrajk radi niskih plaća i sve težih radnih uvjeta carinskih radnika koji na poslu radi preopterećenosti nisu u mogućnosti koristiti ni pauzu. Dok se antiradnički tabloid INDEX.HR brže-bolje potrudio napasti naše carinike, napisavši da su “udobno uhljebljeni na državnom poslu”, mi smo razgovarali s predsjednikom Carinskog sindikata Hrvatske (CSH) RINOM ŠTORIĆEM koji nam je objasnio uzroke i zahtjeve najavljenog štrajka.

 

Carinski sindikat Hrvatske većinski je sindikat u CARINSKOJ UPRAVI i u njemu je trenutno učlanjeno preko 1000 radnika, odnosno oko 40 posto zaposlenika Carinske uprave. Nezadovoljstvo radnika traje već neko vrijeme, a kulminiralo je nametanjem najnovije poslovne uredbe.

 

“Kap koja je prelila čašu strpljenja carinskih službenika je Prijedlog Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova za carinske službenike. Dugogodišnje strpljivo iščekivanje na pravednije, pa i zakonito, uređenje koeficijenata složenosti poslova i dodataka na posebne uvjete rada ovim Prijedlogom uredbe se ne rješava, već naprotiv – najvećem broju carinskih službenika koji su i ujedno nositelji poslova koeficijenti se ne mijenjaju. Iako je propisano da se dodatci na posebne uvjete rada određuju za poslove radnih mjesta na kojima službenicima i namještenicima koji ih obavljaju pretežiti dio svakog radnog dana, zbog njihove naravi, težine i okolnosti u kojima se obavljaju, prijeti opasnost od ugrožavanja života, profesionalnih bolesti ili znatnog ugrožavanja zdravlja, koje se ne može izbjeći primjenom propisanih mjera zaštite na radu i ostalih mjera sukladno posebnim propisima, ti dodatci se uređuju kao socijalna kategorija u svrhu povećanja plaće za određena radna mjesta. Dodatcima na uvjete rada se ne može kompenzirati mali koeficijent jer su brojna radna mjesta koja nemaju ili ne bi trebala imati dodatke, a koeficijent im ostaje premalen da bi rezultirao dostatnom plaćom za pristojan život”, uvodno nam objašnjava Štorić.

 

U posljednjih deset godina, plaće carinskih radnika u konstantnom su padu, a sindikat na to dakako ne pristaje.

 

“Godinama čekamo da se ‘maćehinski’ odnos Ministarstva financija prema Carinskoj upravi u odnosu na Poreznu upravu promijeni i da se razlike u plaći izjednače. S time da moramo napomenuti da smatramo da i djelatnici u Poreznoj upravi također imaju male plaće za rad koji obavljaju. Prosječna neto plaća u Hrvatskoj 2007. iznosila je 4.556,53 kn, a u travnju 2017. iznosila je 5.914,00. Međutim, nositeljima glavnog posla u carini plaća je danas manja u odnosu na 2007. Smatramo da javnost krivo percipira plaće u Carinskoj upravi i količinu i važnost poslova kojeg carinici obavljaju. Primjerice, upravni referent s 20 godina radnog staža ima 3.883,00 kn plaću, a carinik III vrste 3.945,00 kn. Djelatnici u carini ne obavljaju samo poslove na granicama već je to niz poslova čiji opis možete vidjeti u članku 4. Zakona o carinskoj službi. Od strane onih koji ˝kroje˝ uredbe, u uskom krugu ljudi, bez ikakvih prethodno obavljenih analiza često se spominju visoke plaće carinskih službenika koji imaju dodatke na posebne uvjete rada, no realnost je drukčija. Kao primjer navodimo plaću za službenika mobilnih jedinica za svibanj 2017. koji ima dodatke na posebne uvjete rada- dodatak za 20 godina radnog staža, dodatak za noćni rad, rad subotama i nedjeljama, dodatak za rad u turnusu i 8 sati prekovremenog rada. Ona iznosi 5.535,90 kn, a službenik svakodnevno nosi oružje i obavlja veoma odgovoran i složen posao s ovlastima poput policije. No, za razliku od policijskih službenika koji imaju 4 mjeseca beneficiranog radnog staža i odlaze u mirovinu po odredbama posebnog zakona, carinicima su uzeta 2 mjeseca i ne odlaze u mirovinu pod istim uvjetima kao policijski službenici”, kaže Štorić.

 

Konkretan problem carinskih radnika danas je i preopterećenost poslom. Radi premalog broja radnika, carinici na granicama nisu u mogućnosti koristiti dnevnu pauzu, što im zakonom pripada.

 

“Problem je smanjivanje sistematiziranih i nepopunjenih radnih mjesta bez prethodno obavljene analize, iako godinama upozoravamo na nedovoljan broj službenika kako na granicama (zbog čega službenici nisu u mogućnosti koristiti zakonom propisanu dnevnu pauzu), tako i u područnim carinskim uredima gdje su službenici preopterećeni obimom poslova. Na graničnim prijelazima i aerodromima zbog nedostatka službenika nije moguće vršiti kvalitetne i učinkovite kontrole. Kao primjer navodimo aerodrom Split i Dubrovnik gdje u ljetnim mjesecima dnevno slijeće 100 i uzlijeće 100 aviona, a u smjeni radi jedan carinik”, govori nam Štorić, te navodi još neke aktualne probleme i nepravilnosti na koje se Carinska uprava već duže vrijeme oglušuje.

 

“Pitanja zaštite na radu nisu riješena iako je CSH u više navrata inicirao rješavanje tog pitanja pa i angažirao vanjskog stručnjaka s čime smo upoznali ravnatelja Carinske uprave (CU). Na dopise, prijedloge i zahtjeve ne dobivamo odgovore. Na sastancima se ne vode zapisnici i ne donose se zaključci. Odlukama ministra i ravnatelja Carinske uprave ograničava se broj prekovremenih sati za plaćanje iako su odrađeni ili se uopće ne plaćaju. Krivo se obračunava plaća na štetu službenika i upravo smo u postupku podizanja tužbi. U proceduri poslova nadzora u carinskoj službi carinski službenici moraju koristiti svoje osobne mobitele. Problem su i neadekvatna vozila za obavljanje rada na terenu, kao i neplaćanje osiguranja za sve putnike u vozilima i neplaćanje terenskog rada”, kaže Štorić.

 

Carinski sindikat i radnici dobili su dosad pisma podrške od drugih sindikata –Nezavisnog cestarskog sindikata, Nezavisnog hrvatskog sindikata, Sindikata pravosudne policije, Radničkog sindikata HZMO, teNezavisnog sindikata policije MUP RH. Vjerujemo da će popis sindikata koji podržavaju njihovu borbu rasti, stoga carinske radnike nikako ne smiju obeshrabrivati huškački članci privatnih medija poput Index hr-a koji ionako pišu po diktatu privatnih interesa, umreženi s raznim parazitima iz privatnog sektora koji se bogate na tuđem radu, i ostalim zagovornicima slobodno-tržišnog kapitalizma u kojem bi, po njihovim željama, upliv države bio minimalan, a mogućnost eksploatacije sindikalno nezaštićenog radništva maksimalna. Oni u Hrvatskoj već godinama rade na kreiranju javnog mnijenja koje će svaku akciju radnika u javnom sektoru u startu napasti, čime se stvara antiradnička klima pristajanja na sve niže plaće i životni standard, kao i klima opće privatizacije koja se pravda raznim korupcijskim aferama u javnim poduzećima, iako za njih nisu krivi radnici, već rukovodeći kadrovi direktora i njihovih poslušnika.

 

Uz zanemarivanje novinarskih plaćenika, carinski radnici trebaju se pouzdati u svoje jedinstvo i slogu, kao i potporu ostalih radnika i sindikata. Hrabrošću i neposustajanjem pred pritiscima medija i države, oni se mogu izboriti za bolje materijalne i radne uvjete koje svakako zaslužuju, a ostalim radnicima u Hrvatskoj pokazati važnost i moć koju sindikalno organizirani i složni radnici mogu imati. Kao što znamo, mnogi radnici u Hrvatskoj (posebice u privatnom sektoru) rade za minimalac i nemaju sindikat i kolektivni ugovor, a time ni mogućnost stvaranja pritiska putem štrajka, radi čega se osjećaju frustrirano i demoralizirano. Umjesto da se potiče razdor između radnika u privatnom i javnom sektoru, borbe radnika u javnom sektoru trebaju poticati obespravljene i sindikalno nezaštićene radnike u privatnom sektoru da na vlastitom radnom mjestu i sami stanu zahtjevati slobodu sindikalnog organiziranja i veće plaće. Budući da je to otežano jer ih poslodavci ucjenjuju otkazima (tj. prijete da im neće produžiti ugovor), sindikalne središnjice moraju raznim oblicima pritisaka od Vlade tražiti izmjene Zakona o radu u vidu smanjenja prekarnih radnih odnosa (pr. smanjenje ugovora na određeno na godinu dana, smanjenje izrabljivanja putem agencijskog rada koji je zadnjih godina u dramatičnom porastu itd). Drugim riječima, među radnicima u javnom i privatnom sektoru mora se razvijati solidarnost, a ne međusobni jal i zavist jer upravo na to računaju paraziti iz privatnog, ali i paraziti iz javnog sektora kojima državne firme služe za neopravdano visoke plaće, kao i česta izvlačenja novca. Stoga radnici u javnom sektoru moraju podržavati borbe radnika u privatnom sektoru, kao i njihove težnje za slobodom sindikalnog organiziranja.

 

Od svih gadosti kojima obiluje sadržaj na privatnim portalima, posebno je licemjerno prozivati radnike da kvare turističku sezonu. Naime, u turizmu već godinama fali na tisuće radnih mjesta jer poduzetnici radnike izrabljuju za mizernu satnicu, dok istovremeno od njih traže rad i po 12-14 sati dnevno! Umjesto da se ovaj problem riješi dizanjem plaća i poboljšanjem radnih uvjeta,HUPi država isposlovali su uvoz jeftine radne snage. Budući da je turizam u Hrvatskoj industrijska grana na kojoj preko radničkih leđa masovno profitiraju i parazitiraju (domaći i strani) poduzetnici, a država prihode od ove grane ne preusmjerava u razvoj domaće proizvodnje i korist najširih slojeva, radnici se ne smiju dati prevariti takvim patetičnim moraliziranjima bijednih piskarala.

Osim mogućeg štrajka carinika, prošlog mjeseca je i Sindikat kabinskog osoblja zrakoplova(SKOZ)najavio štrajk usred turističke sezone, a mi se nadamo da će ovakvi oblici radničkih pritisaka zaživjeti u što većem broju jer je to pokazatelj odlučnog stava radnika i sindikata koji se više ne daju zavesti prodikama o turizmu.