Novosti

13. 02. 2017.

Privatizacija javnih usluga i multinacionalne koje mogu tužiti državu...što se zamjera trgovinskom sporazumu CETA između Eu i Kanade?

SLOBODNA TRGOVINA

Vijesti.hr

CETA-u bi Europski parlament trebao izglasati u srijedu, a nakon toga ide na glasanje u svaki državni parlament.

Europski parlament bi u srijedu 15. veljače trebao izglasati trgovinski sporazum između Europske unije i Kanade imena CEFTA.

 

Ukoliko Europski parlament glasanjem ratificira sporazum, nakon toga sporazum ide na ratifikaciju u svaki nacionalni parlament zasebno. Takva procedura predstavlja dva problema: ne samo da će biti iznimno dugačka, nego se ne zna što bi se moglo dogoditi ukoliko neki oddržavnihparlamenata odbije ratificirati sporazum...budući da se takvo što nikada nije dogodilo. Kako bi se dobilo na vremenu, pretpostavlja se da će se implementirati dio CETA sporazuma u državama čak i prije nego li ih nacionalni parlamenti potvrde.

 

Iako države većinom brane ovaj trgovinski sporazum, pa se očekuje da neće biti problema s njegovom ratifikacijom, ima on i svoje brojne kritičare, koji smatraju da je opasan za poljoprivredu, javni sektor i politiku koja se tiče zdravlja i okoliša.

 

 

Liberalizacija javnog sektora

 

Iako europski zakonodavci uvjeravaju da javni sektor neće biti liberaliziran, s obzirom da ne postoji jasna definicija javnog sektora na razini Europe, protivici sporazuma smatraju da bi moglo doći do liberalizacije tj. privatizacije određenih usluga (kao što je recimo Pošta). Ipak, CETA sadrži klauzulu koja štiti sve usluge koje su na nacionalnoj ili lokalnoj razini definirane kao usluge "javnog sektora". Ipak, dijelovi javnog sektora koji su već prošli kroz proces liberalizacije, sada će biti lako dostupni i kandaskim tvrtkama. Na primjer, ukoliko je država privatizirala dio svoje željezničke mreže, sada će (točnije od 2019.) Kanada moći ući u tržišnu utrku zajedno sa europskim kompanijama. Daljnje kritike idu na račun "ustaljenja privatiziranih usluga". Naime pitanje je što će se dogoditi ukolikobi se države jednoga dana odlučile povratiti u svoje okrilje privatizirane usluge.

 

Brojne europske udruge koje se bave javnim pravom na vodu tvrde da prodaja tj. trgovina vodom nije isključena iz sporazuma. Naime, dok u sporazumu piše da "voda u svome prirodnom obliku nije proizvod" većina upotrebne vode mogla bi biti izuzeta od te definicije, budući da se radi o vodi koja se vadi za piće pa samim time više nije u prirodnom stanju i može se interpretirati kao proizvod, upozorava udrugaEuropean Water movement.

 

 

Problematični arbitražni sudovi

 

Princip arbitražnih sudova koje predviđa ugovor Kanade i Eu je sljedeći: ukoliko neka država donese zakon koji smanjuje profit određene kompanije na "diskriminirajući način", ta kompanija može tužiti državu pred arbitražnim sudom.

 

Posljednjih godina su neki od tih sudova osudili vlade na plaćanje financijskih odšteta, koje imaju potencijala odvratiti vlade da u budućnosti poduzimaju ambiciozne javne politike. Tako je primjerice švedska energetska tvrtkaVattenfall2012. tužila Njemačku pred jednim takvim sudom, te tražila4,7 milijarde dolara kompenzacije za zatvaranje svoje dvije nuklearne elektrane nakon što je Angela Merkel donijela odluku o prestanku korištenja nuklearne energije nakon nesreće u Fukošimi.

 

Protivnici CETA-e tvrde da će ovi sudovi pogodovati velikim industrijskim lobijima.

 

 

Poljoprivreda

 

CETA (Comprehensive Economic and Trade Agreement) je trgovinski ugovor koji se ne zadovoljava samo uklanjanjem carinskih barijera između Europske unije i Kanade, već se njime žele ustaliti i neke druge norme zahvaljujući kojima bi se uklonili druge, necarinske barijere, trgovini između EU i Kanade. Neće se samo smanjiti carine na uvoz/izvoz proizvoda, već će se progresivno povećati kvote za uzvoz poljoprivrednih proizvoda iz Kanade. Kanada će u Europu moću uvesti veće količine goveda, svinja, pšenice i kukuruza bez ocarinjenja proizvoda, dok će Europa u Kanadu primjerice moći uvesti veće količine sira bez ocarinjenja.