Novosti

22. 06. 2019.

Probleme nećemo riješiti uvozom stranaca

DIJANA JURASIĆ

Ni jedna zemlja ne može se razvijati samo na uvozu jeftine radne snage ni živjeti od turizma jer inače ne bismo bili na dnu EU i s manje od četiri milijuna ljudi, među kojima je 40% radno neaktivnih.

(VEČERNJI LIST) Ukidanje kvota na uvoz stranih radnika najavljeno za 2020. vatrogasna je mjera koja će dobro doći poslodavcima u turizmu i građevini da pokušaju doći do jeftine radne snage, ali hoće li pomoći razvoju društva i države?

 

Sve dok se mladi iseljavaju zbog nesređenih javnih i državnih institucija i neuređenog tržišta rada da bi u Irskoj ili Njemačkoj konobarili, bili sobari, recepcionari, sve dok se ubrajamo, nakon Grčke, u državu s najviše radno neaktivnih građana, pitanje je kamo vodi ta beskvotna politika uvoza radnika?

 

Stručnjaci su odavno upozoravali da ćemo trebati uvoziti radnike, ali i da se prije toga mora napraviti bilanca domaće radne snage te srediti tržište rada na kojem će se prestati žmiriti naizrabljivačkiodnos prema sezoncima i mladima koji rade za niske plaće bez slobodnog dana i mimo zakonom propisane satnice. Uostalom, ovo potonje ih je i otjeralo u Austriju, Njemačku i Irsku. Tamo znaju da će živjeti u uređenom društvu, biti pošteno plaćeni, da im nitko neće dovoditi u pitanje pravo na slobodan dan ili vikend i da će, ako žele raditi prekovremeno, znati zašto to rade.

 

Poslodavci koji se u Hrvatskoj tako odnose prema sezoncima, ne gube ih. Istraživanje analitičara HZZ-a Marka Lucića pokazalo je da je najveći broj sezonaca lani bio plaćen do 4500 kuna, s tim da ih je četvrtina zarađivala 3800 kuna i manje. Ni jedna zemlja ne može se razvijati samo na uvozu jeftine radne snage ni živjeti od turizma jer inače ne bismo bili na dnu EU i s manje od četiri milijuna ljudi, među kojima je 40% radno neaktivnih.

 

Od doprinosa na niske plaće sezonaca proračun se neće puniti, nego privatni džepovi, a stranci i taj zarađeni novac neće trošiti kod nas nego ga slati obiteljima, dok ćemo mi i dalje imati problem radno neaktivnih građana o kojima treba skrbiti. Dok je Poljska uvela mobilni zavod za zapošljavanje i obilazila mlade po selima savjetujući ih o mogućim poslovima, što mi radimo?

 

Puštamo ih ili da su bez posla ili da idu preko granice i pričamo bajke kako ćemo sve probleme riješiti uvozom radnika i uspoređujemo se s razvijenom Njemačkom s više od 80 milijuna ljudi.