Novosti

23. 11. 2006.

Rad na određeno vrijeme i samozapošljavanje opasno rastu

Europska komisija pokrenula javnu raspravu o potrebi donošenja novog radnog zakonodavstva
(POSLOVNI DNEVNIK) Europska komisija ovoga će tjedna pokrenuti javnu debatu o tome trebaju li Uniji novi zakoni o radu čiji je cilj precizno odrediti tko je sve “radnik” i koja bi minimalna prava trebali imati oni koji rade na određeno vrijeme. Europski povjerenik za socijalnu politiku i zapošljavanje Vladimir Špidla predstavit će novi dokument o tome na koji se način europski zakoni radu odražavaju na brojne ugovore o radu koji su na snazi diljem Europe. Naziv dokumenta je “Modernizacija radnog zakonodavstva kako bi se odgovorilo na izazove 21. stoljeća”. U dokumentu se, među ostalim, upozorava kako se europska tržišta rada suočavaju s izazovom kako uskladiti fleksibilnost tržišta s potrebom veće sigurnosti za sve.

Rasprave o tom važnom pitanju trajat će oko četiri mjeseca. Dokument inače kasni i morao je biti promijenjen uglavnom zbog prigovora poslodavaca kojima se nisu svidjele formulacije kao što su samozapošljavanje, rad na određeno vrijeme ili rad po potrebi. U dokumentu se također naglašava kako su novi oblici zapošljavanja u porastu od četiri posto, odnosno da je njihov udio u ukupnome zapošljavanju u EU u 2005. godini bio 40 posto. Od 2000. godine sve je više poslova na određeno vrijeme umjesto onih na neodređeno, a među takvim oblicima zapošljavanja veći je udio žena nego muškaraca. Također, ljudi se sve više samozapošljavaju, i to osobito u sektorima poput poljoprivrede, građevinarstva, maloprodaje i osobnih usluga. Takve su tendencije najprisutnije u Velikoj Britaniji, Irskoj, Portugalu, Nizozemskoj, Poljskoj, Mađarskoj i u trima baltičkim državama - Estoniji, Letoniji (Latviji) i Litvi. Prošle je godine u cijeloj EU 15 posto osoba, odnosno 31 milijun radnika bilo samozaposleno. Komisija ističe kako ti oblici zapošljavanja omogućuju ljudima sa stanovitim teškoćama da ipak uđu na tržište radne snage, Međutim, upozorava kako takvi ugovori mogu voditi i tome da su ljudi prisiljeni raditi nekvalitetne poslove te da na duži rok ostanu zaposleni samo na određeno vrijeme zbog čega imaju lošiju zdravstvenu i socijalnu zaštitu te postaju ranjiviji. Komisija stoga poziva države članice, poslodavce i sindikate da poduzmu odgovarajuće pravne korake kako bi se izbjegle takve tendencije i ujedno zaštitilo one koji rade pod takvim uvjetima. Kako bi se to postiglo, potrebno je uvesti zakonodavstvo na razini Unije koje bi precizno odredilo termine poput “radnik”, “samozapošljavanje”, “razina prava” te “minimalna prava radnika neovisno o vrsti njihovih ugovora o radu”.
Europski sindikat radnika zaposlenih u trgovini podržava inicijativu. “Ljudi putuju iz jedne u drugu zemlju Unije pitajući se kakav im je status zbog razlika u zakonima o radu od zemlje do zemlje pa bi pojašnjavanje svakako dobro došlo”, rekao je John Monks, glavni tajnik ETUC-a. Kao što se moglo i očekivati, poslodavci su manje skloni ovim prijedlozima. Jeanne Schmitt, predstavnica najveće europske udruge koja okuplja poslodavce, tvrdi kako “nema potrebe za uvođenjem novih definicija ili ikojih drugih europskih zakona o radu”. Smatra kako nacionalni zakoni odražavaju ekonomsku situaciju, tradiciju i reforme u svakoj pojedinoj zemlji. “Trebali bismo poštovati postojeće zakone EU a ne stvarati nove “, tvrdi Schmitt dodajući kako neslaganja o duljini radnog vremena već ukazuju na to da je bolje poštovati nacionalne razlike nego nametati europska rješenja u tom području. Ona također drži da je Komisijin prethodni dokument o zakonima o radu bio pristran te da nije išao u korist fleksibilnim ugovorima o radu i samozapošljavanju, unatoč svim njihovim dobrim stranama, tj. njihovu doprinosu povećanju ukupne zaposlenosti i otvaranju novih radnih mjesta.

Igor Medić/Euobserver