Novosti

13. 01. 2018.

Radni tjedan 28 sati. Utopija ili stvarnost?

NOVA PRAKSA

AUTOR: Zoran Vitas

Njemački radnici više cijene kraći radni tjedan od povećanja plaća – slobodno vrijeme radišnim Nijemcima vrednije je i od novca

(VEČERNJI LIST) Najveći njemački i europski sindikat IG Metall s 2,3 milijuna članova od poslodavaca traži šestpostotno povećanje plaće i fleksibilni radni tjedan za 3,9 milijuna njemačkih radnika.

 

Ako poslodavci ne prihvate ove zahtjeve, članstvo će IG Metallastupiti u štrajk. Međutim, više od šestpostotnog povećanja plaća kojim sindikat želi kompenzirati inflaciju, veći je problem za poslodavce fleksibilni radni tjedan.

 

 

Ugrožena konkurentnost

 

Ovdje IG Metall traži da radnici steknu pravo na smanjenje broja radnih sati sa sadašnjih 35 na28 tjedno(četiri dana po šest sati i petkom samo četiri sata) ako se brinu o djeci ili o starijoj ili bolesnoj rodbini. U puno radno vrijeme mogli bi se vratiti nakon dvije godine. To su poslodavci odbili, ali sindikati su uporni i ne odustaju.

 

To opravdavaju tvrdnjom kako njemački radnici u industriji ionako već rade manje od njihovih kolega u drugim zemljama te bi skraćenje radnog vremena smanjilo konkurentnost njemačke ekonomije. Navode kako je prosječno radno vrijeme u tvrtkama metaloprerađivačima u Njemačkoj bilo 35,4 sata tjedno 2016. godine u usporedbi sa 35,8 u Francuskoj, 37 u Velikoj Britaniji te čak 38,4 u Španjolskoj. Opravdanje također vide i unedostatku kvalificiranih radnikakoji bi zamijenili one koji bi smanjili svoj radni tjedan.

 

Ne sviđa im se ni ideja da ti radnici i dalje dobivaju punu plaću iako rade manje. Sindikati se, pak, pozivaju i na društvenu odgovornost pri kojoj su poslodavci dužni pridonijeti pitanjima obitelji. Kao rješenje za novčana potraživanja poslodavci su predložili jednokratnu isplatu od200 eurau prva tri mjeseca ove godine te dvopostotno povećanje plaća od travnja. Kako bi učvrstili svoja traženja, više od 25.000 radnika tvrtki poput ThyssenKruppa i dobavljača automobilskih komponenti Bentelera stupilo je u srijedu u štrajk upozorenja. Isto bi se trebalo dogoditi i u tvrtkama članicama Siemensa. Njemački su sindikati na ovako izdašna traženja potaknuti odličnom prošlom godinom. Na slične se zahtjeve pripremaju i radnici u kemijskoj industriji i rudarstvu okupljeni u sindikat IG BCE gdje se navodi kako je došlo vrijeme za redistribuciju golemih profita nastalih prošle godine. Priča se nastavlja i s Union Verdijem, sindikatom poštanske i logističke grupe Deutsche Post, koji traži također šestpostotno povećanje plaće za 130 tisuću radnika te tvrtke.

 

 

Više nego prije 20 godina

 

Utjecajni Die Zeit je u svojoj analizi situacije donio tvrdnju kako Nijemci doista rade previše. Ne samo metalski ili drugi radnici već i odgajatelji, liječnici, savjetnici, konobari, učitelji, pa i brokeri, prosječno je tjedno radno vrijeme u Njemačkoj 43,5 sati, što je dosta više nego prije 20 godina. Kada se u sve to uračuna i 16,9 km prosječnog puta s posla i na posao, tada je jasno da slobodnog vremena ostaje jako malo. Podaci Saveznog ureda za statistiku iznose podatak kako milijun ispitanih Nijemacaželi raditi manje. S druge strane, 2,7 milijuna radnika željelo bi raditi i više ako je to moguće. U njemačkim se medijima nalaze i tvrdnje prema kojima bi radnici više cijenili fleksibilniji radni tjedan od povećanja plaće. Slobodno vrijeme, u kojem nema više nikakve potrebe da se bude raspoloživ ili da se frekventno provjerava elektronička pošta, sve je više na cijeni u najvećoj europskoj ekonomiji. Dosadašnja mogućnost rada na pola radnog vremena, ali uz manju plaću, sasvim sigurno više neće biti dovoljna.