Novosti

07. 04. 2018.

Svjetski dan zdravlja

NHS - Svake godine 7. travnja obilježava se Svjetski dan zdravlja. Na ovaj dan, pod pokroviteljstvom Svjetske zdravstvene organizacije, koristi se prigoda ukazati na određena pitanja i izgraditi svijest o određenoj temi vezanoj za zdravlje. 2018. godina u tom je smislu posvećena pravu na univerzalnu zdravstvenu zaštitu, stoga je i slogan ovogodišnjeg Svjetskog dana zdravlja „Univerzalna zdravstvena zaštita: svatko, svugdje.“ U godini kada obilježava 70 godina svog postojanja, Svjetska zdravstvena organizacija podsjeća svjetske čelnike na obveze preuzete 2015. godine u okviru ciljeva održivog razvoja te poziva vlade i sve zainteresirane na utvrđivanje potreba stanovništva, stvaranje osnovnih preduvjeta i održivog rješenja za osiguranje univerzalne zdravstvene zaštite.

Aktualni podatci pokazuju kako polovica svjetske populacije nema pristup osnovnim zdravstvenim uslugama, gotovo 100 milijuna ljudi gurnuto je u ekstremno siromaštvo zbog plaćanja zdravstvenih usluga te gotovo 800 milijuna ljudi (12% svjetskog stanovništva) troši najmanje 10% sredstava kućnog proračuna na zdravstvene usluge. Stoga pravo na univerzalnu zdravstvenu zaštitu podrazumijeva pravo na zdravstvene usluge koje pojedincima neće uzrokovati financijske poteškoće ili za njih predstavljati katastrofalne izdatke, podrazumijeva pristup zdravstvenim uslugama kojima se pokrivaju najvažniji uzroci bolesti i smrti, a čija je kvaliteta dovoljno dobra da se zdravlje ljudi poboljša. To znači osiguravanje minimalnog paketa zdravstvenih usluga, ali i progresivno širenje pokrivenosti zdravstvenim uslugama, no jednako tako i pristup pružateljima zdravstvenih usluga i zdravstvenim ustanovama, dostupnost medicinskih tehnologija i informacijskog sustava, mehanizme osiguravanja kvalitete, upravljanje i zakonodavstvo.

 

Brz razvoj medicine posljednjih je desetljeća omogućio, s jedne strane, dostupnost sve većeg broja novih zdravstvenih usluga i lijekova i time bolju skrb za zdravlje pacijenata, a s druge povećao i njihovu cijenu, čime je dovedena u pitanje mogućnost njihovog financiranja, a time i dostupnost. Iako sve profinjeniji i učinkovitiji, zdravstvene usluge i lijekovi postaju dostupni sve užem krugu pacijenata, jer sve češće izlaze izvan okvira osnovne zdravstvene košarice. Javni sustavi zdravstva i osiguranja suočavaju se s nemogućnošću njihovog financiranja i univerzalne dostupnosti, stoga suvremena medicina postaje medicina bogatih. Problem je to koji je davno prešao granice država i stoga je pravo na univerzalnu zdravstvenu zaštitu aktualnije nego ikada.

 

Iako hrvatski građani uživaju pravo na univerzalnu zdravstvenu zaštitu, ovogodišnji Svjetski dan zdravlja prigoda je ukazati na probleme s kojima se hrvatski zdravstveni sustav suočava, a koji ostvarenje prava na takvu zaštitu sve češće dovode u pitanje.

Neravnomjerna dostupnost zdravstvenih usluga, preduge liste čekanja, nedostatak medicinskog osoblja samo su neki od čimbenika koji dostupnost zdravstvenih usluga u Hrvatskoj dovode u pitanje. Iako svjesne, sve hrvatske vlade nemaju pravi odgovor na ove izazove, a situacija s vremenom za pacijente postaje sve gora. Stoga izražavamo bojazan kako, iako zajamčeno Ustavom, pravo na univerzalnu zdravstvenu zaštitu sve više postaje pitanje financijskih mogućnosti javnog zdravstvenog sustava, ali i financijskih mogućnosti pacijenta. Jer, ako zbog predugih listi čekanja i rizika nepravovremenog pružanja zdravstvene usluge, pacijentu ne preostaje drugo nego okrenuti se privatnom zdravstvenom sustavu, onda je jasno kako će to učiniti samo onaj koji za takvu uslugu ima novca, a onaj drugi prisiljen je taj novac osigurati na neki drugi način ili od te usluge odustati. To nisu izbori pred kojima trebaju biti hrvatski građani u 21. stoljeću, jer to i nije izbor. Izbor podrazumijeva moći birati između optimalne i usluge više vrijednosti, jer to je ono što nam razvoj suvremene medicine mora donijeti. Mogućnost izbora boljeg. Sve drugo predstavlja velike korake unazad na koje ne možemo pristati.

 

Uz navedeno treba napomenuti kako je prema podatcima Eurostata, osvježenim 9. ožujka 2018. godine, a odnose se na 2015. godinu, udio troška zdravstva u BDP-u različit u raznim zemljama. Tranzicijske zemlje imaju niži udio od starih razvijenih zemalja, pa tako i Hrvatska. Dok primjerice on u Hrvatskoj iznosi 7,37%, u Sloveniji 8,48%, u Portugalu 8,97% u Njemačkoj iznosi 11,15%. Sve stare EU zemlje i dio novih stoje tu bolje ili puno bolje od Hrvatske. Podatci OECD-a za sve druge zemlje su vrlo slični onima Eurostata, osim za Hrvatsku gdje je procjena niža te za 2015. godinu iznosi 6,6% BDP-a. Uzmu li se pak podatci OECD-a za 2015. godinu o troškovima zdravstva po glavi stanovnika, tada se pokazuje gotovo ista situacija, odnosno da tranzicijske zemlje zaostaju za starim EU članicama. Tako u Hrvatskoj ta potrošnja u 2015. godini po glavi stanovnika iznosi 1109 €, u Sloveniji 1983 €, prosjek EU 28 iznosi 2781€, u Francuskoj 3342€, Austriji 3789€, Irskoj 3922€ i Njemačkoj 4003€. Uz sve navedeno treba napomenuti problem prehrane građana i njezin utjecaj na njihovo zdravlje. Što je zemlja siromašnija, udio troška hrane i bezalkoholnih pića u mjesečnoj potrošnji građana je veći. Tako se prosjek EU kreće između 11 i 13%, a u razvijenijim zemljama između 5 i 8 %. U Hrvatskoj taj udio iznosi malo manje od 30%, a kako mjesečni prihodi većine građana nisu dovoljni za pokriće redovitih mjesečnih troškova, tako su nakon odricanja na području obnavljanja stvari i opreme u kućanstvu te odjeće, obuće i higijene prisiljeni posegnuti i za jedinim preostalim sredstvima – sredstvima namijenjenim za prehranu. Tako se većina građana hrani sve nezdravije, što utječe na njihovo povećano pobolijevanje, a onda i rast zdravstvenih troškova. Za poboljšanje stanja zdravstvenog proračuna i zdraviji život nužni su povećanje svih plaća i sigurni oblici rada. Naravno, i mirovina.


Uz sve navedeno treba istaknuti i svijetlu točku hrvatskog zdravstva, a to su naši liječnici i medicinske sestre te ostalo medicinsko i nemedicinsko osoblje bez kojih ne bi bilo sustava. Oni svojom stručnošću i požrtvovnošću vrlo često nadilaze sve slabosti u sustavu, kako bi pacijentu pružili najbolju uslugu u pravo vrijeme. No, u toj borbi sa sustavom i njegovim boljkama i oni posljednjih godina profesionalne izazove sve češće traže izvan Hrvatske, što doista postaje najveći izazov javnog zdravstvenog sustava u Hrvatskoj, zbog čega je osiguravanje odgovarajućih uvjeta rada za liječnike i medicinske sestre i njihov ostanak u Hrvatskoj ujedno i osiguravanje univerzalne zdravstvene zaštite.

 

Univerzalna zdravstvena zaštita ljudsko je pravo i traži podizanje svijesti cijeloga društva za stvaranje temeljnih preduvjeta za njenu provedbu, kako bi zdravstveni sustav bio usmjeren ponajprije korisniku te očuvanju i poboljšanju njegovog zdravlja.

 

S poštovanjem

Predsjednik

Krešimir Sever