Novosti

29. 06. 2006.

T-Portal: U Europskoj uniji nas čeka više odmora

Nijedan Hrvat ne može ostati ravnodušan kada čuje da se Francuz plaćeno odmara 39 dana godišnje i da radi 35 sati tjedno. Najmanje pet tjedana odmora imaju i Šveđani, Nizozemci, Danci i Nijemci. Iako među eurozemcima još postoje razlike, po plaćenim danima godišnjeg i tjednog odmora prestižu nas gotovo sve zemlje. Što bi za naše radnike značio ulazak u EU?

Hrvatsko zakonodavstvo tijekom idućih nekoliko godina očekuju značajnije promjene, i to nakon usvajanja Europske direktive o radnom vremenu. To će za hrvatske zaposlenike konkretno značiti:

• najmanje 24 dana plaćenog godišnjeg odmora (sada imamo samo 18 dana);
• minimalno 11 sati dnevnog odmora na svaka 24 sata (za sada se možemo odmarati 12 neprekinutih sati u razdoblju između dva uzastopna radna dana);
• obvezatno jedan dan odmora u tjednu, odnosno 35 uzastopnih slobodnih sati koji se ne odnose na nedjelju nego na razdoblje od sedam dana (za sada imamo 24 sata nedjeljom, a ako je prijeko potrebno raditi nedjeljom, mora se za svaki radni tjedan osigurati po 24 sata odmora);
• dnevna pauza, ako je radni dan dulji od šest sati;
• noćni rad neće smjeti biti dulji od osam sati;
• osiguran zdravstveni pregled prije početka rada, kao i kasniji redoviti pregledi;
• omogućen premještaj radnicima koji rade noću, a koji imaju zdravstvene probleme;
• prekovremeni rad, odnosno maksimalni broj prosječnih radnih sati u sedmodnevnom razdoblju iznosit će 48 sati (sada na 40-satni radni tjedan možemo raditi još deset sati prekovremeno, ukupno 50 sati tjedno);
• mogućnost zapošljavanja po pozivu, što znači da poslodavac radnika može pozvati po potrebi. Taj rad ne može biti kraći od tri sata dnevno i mora se prijaviti kao radni odnos.

Ono što najviše muči članice EU-a je dužina radnog vremena od 48 sati tjedno. Britanija, Malta, Poljska, Slovačka smatraju da zakon mora biti fleksibilniji, da treba postojati mogućnost da se radi i više, osobito zbog nemilosrdne svjetske konkurencije. No druge zemlje smatraju da bi to vodilo iskorištavanju radnika.
Kako sada stvari stoje, na snazi je ostala mogućnost da se radi i više od toga, tzv. opt-out koji je uveden na inzistiranje Velike Britanije. Konkretno, članice u svoje zakonodavstvo mogu ugraditi odredbu kojom se isključuje primjena odredbe o najvećem broju radnih sati od 48 sati tjedno, ali samo ako se radnik s time složi. Prisiliti ga se ne može, a želi li raditi, to mu se mora dodatno platiti.
Dakako da će u ugovorima o radu biti moguće razne iznimke, no zajamčena će se prava u svakom slučaju morati poštivati i možemo se nadati kraju ponekad beskrajne samovolje poslodavaca te bar malo sigurnijim i zdravijim radnim sredinama.

Koliko se sati u svijetu odradi godišnje
Rad 24 sata dnevno sedam dana u tjednu ni Europljanima nije stran, no trend 'twenty-four/seven' sve je prisutniji upravo u Americi (gdje unatoč toj činjenici u prosjeku rade 120 sati manje nego prije deset godina).
Naime, jedna petina Amerikanaca radi produženo radno vrijeme, pedeset ili više sati tjedno i isto toliko ih radi na nepuno radno vrijeme, dakle manje od 35 sati tjedno. Tako u prosjeku rade nešto više od 1.800 sati godišnje.
Toliko rade i Japanci te stanovnici Australije.
Usporedimo li to s Južnom Korejom , gdje se u prosjeku radi 2.400 sati godišnje, to zvuči malo. No u zapadnoj Europi prosječni godišnji broj radnih sati je ipak još manji od američkog – nešto manji od 1.700 sati, a najniži je u Norveškoj gdje se radi 1.360 sati godišnje.
U Europi su na poslu najduže Grci, koji godišnje odrade 2.053 sata, a slijede ih Česi sa 2.002, Irci sa 1.802 i Slovaci sa 1.791 odrađenim satom.
Na poslu su pak uz Norvežane najmanje Nizozemci, Francuzi, Nijemci, Belgijanci i Danci.

Godišnji odmor
Nama nezamisliva 44 slobodna dana lani su imali Šveđani, objavila je Europska fondacija za poboljšanje životnih i radnih uvjeta. U prosjeku su od toga za odmor iskoristili 33 dana.
Francuska je još jedna zemlja koja slovi kao jedna od onih čiji se građani u prosjeku najviše odmaraju. Imaju 63 posto više slobodnog vremena od Britanaca i čak tri puta više od Amerikanaca. Dok prosječni Francuz godišnje ima 39 dana plaćenog odmora, Amerikanac ih uzima samo deset!
U slučaju Francuza valja naime uzeti u obzir da imaju minimalno 25 dana plaćenog odmora, da im radni tjedan traje 35 sati i da na temelju toga godišnje 'prikupe' još osam slobodnih dana te da imaju podosta praznika.
Nizozemci su također u europskom vrhu sa 33 dana iskorištenog odmora, a slijede ih Danci i Nijemci.
Ipak, za sada još uvijek nisu sve zemlje Unije usvojile 24-dnevni godišnji odmor, već se radnicima u prosjeku plaća 20 dana odmora. Konkretan odlazak na plaćeni godišnji odmor u Europskoj uniji dug je 21,3 dana.
U Hrvatskoj, kako sada stvari stoje, unatoč zakonskom minimumu od 18 dana godišnjeg odmora, tvrtke s radnicima ugovaraju i više od toga (no ima tu i niz primjera iskorištavanja radnika i što se tiče prekovremenih sati, i što se tiče prava na godišnji odmor). Istraživanje koje je proveo web portal MojPosao naime ipak pokazuje da zaposleni Hrvat u prosjeku iskoristi 22,4 dana godišnjeg.
Da ne radimo dakle baš najviše na svijetu pokazuje i podatak da Japanci u prosjeku rade 43,5 sati tjedno, i da uzimaju samo osam dana godišnjeg odmora! Lani su uz to nakupili 12 sati prekovremenog – tjedno.

Gordana Arh
četvrtak, 29.06.2006.