Novosti

01. 05. 2006.

U Maksimiru sindikalci prosvjedno šutili

Ni loše vrijeme uz obilje blata nije spriječilo da se na tradicionalnoj prvosvibanjskoj proslavi u Maksimiru okupi sasvim pristojan broj ljudi željnih 30 tisuća porcija graha.
Gastronomski užitak ljudima je sasvim sigurno poboljšala i činjenica da su im taj grah dijelili predsjednik Stjepan Mesić, potpredsjednik Vlade Polančec i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić uz čelnike šest sindikalnih središnjica.
Kao što su i najavili, sindikalni čelnici nisu održali pozdravni govor već su se zadovoljili samo skupnom čestitkom.
Predsjednik Nezavisnih sindikata Hrvatske Krešimir Sever kasnije je rekao da je sindikalna šutnja sasvim jasna, posebice nakon prikupljenih 330 tisuća potpisa protiv mirovinske i zdravstvene reforme, a pogotovo nakon cijele benzinske afere.
"Maksimir je u blatu i glibu, a u tome je i hrvatska država. Prema tome, ono što se dugi niz godina pretvaralo u blato i glib, sada je došlo i do izražaja. Sa te pozicije, mi smo vrlo jasno htjeli poslati poruku da na sve ono na što upozoravamo minulih godina, ovaj put želimo upozoriti šutnjom, jer smo sve zapravo govorili. To, naravno, ne znači da će sindikati šutjeti i ubuduće - to je znak da smo samo danas htjeli posebno skrenuti pozornost, jer nemamo ništa novo pridodati na ovaj dan, a što nismo govorili tijekom minulih mjeseci", kaže Sever.

Na prosvjednu se šutnju političari, očekivano, nisu obazirali pa su redom održali kratke govore u kojima su čestitali Međunarodni praznik rada. Mesić se tako osvrnuo na svoju nedavnu izjavu da Hrvatska nije pokrenuta i naglasio:
"Moramo osigurati da se smanji armija nezaposlenih, da se povećaju plaće, a to je moguće samo ako svoje potencijale angažiramo do kraja, što još nismo napravili. Dakle, ne treba se nitko ljutiti ako ja kažem da nismo dovoljno pokrenuli Hrvatsku – imamo šanse, potencijale i volju, ali moramo biti bolje organizirani."
Sanaderov potpredsjednik Polančec posjetiteljima je srdačno čestitao Praznik rada, a prisjetio se i lanjskoga incidenta kad su ga građani izviždali. On je to doživio kao nesretan splet okolnosti kojemu su kumovali:
"S jedne strane, puno pogrešaka u organizaciji skupa, s druge prilično vatreni govori sindikalnih čelnika, a treće i moj gaf – neprimjereno dug govor, neprimjeren takvom skupu. Tko radi, taj i griješi, treba znati priznati svoju pogrešku, a ja sam je znao priznati. Tada sam rekao da ću se vratiti u Maksimir, i ako mi dozvolite trenutak iskrenosti – ja sam danas vrlo zadovoljan i sretan."