Novosti

19. 06. 2006.

Zaposlena: NEZAPOSLENE JER SU ŽENE

Veći je udio žena od muškaraca u svim obrazovnim skupinama nezaposlenih, ali je udio žena prevladavajući u višim skupinama obrazovanja

I dok se u globalnim projekcijama zapošljavanje žena smatra motorom gospodarskog rasta, kod nas su žene u većini među nezaposlenima, bez izgleda da bi se u skoroj budućnosti nešto moglo promijeniti. U Hrvatskom zavodu za zapošljavanje je krajem ožujka evidentirano 311.311 nezaposlenih osoba. Od toga je bilo 185.014 nezaposlenih žena, što znači da je omjer nezaposlenih žena i muškaraca bio 59,4 prema 40,6 posto.
Na pragu smo «ženskog doba». Djevojčice su bolji đaci i češće upisuju fakultete, pa se pretpostavlja da će u 21. stoljeću biti bolje od muškaraca osposobljene za obavljanje novih poslova u kojima je pamet važnija od snage. U razvijenom svijetu, sve veće zapošljavanje žena bilo je posljednjih nekoliko desetljeća glavni pokretač gospodarskog rasta. Porastu globalnog bruto društvenog proizvoda žene doprinose više nego napredak tehnologije i brzo rastućih gospodarstava Indije i Kine zajedno! Doda li se tome vrijednost obavljanja kućanskih poslova i odgoja djece, izračuni pokazuju da se ženama duguje više od polovice ukupne globalne proizvodnje – piše The Economist.
Iako priznaju da bi to moglo povećati bruto društveni proiozvod, neki smatraju da bi veće zapošljavanje žena u budućnosti moglo imati negativne posljedice za društvo, kao što je niska stopa nataliteta. Globalna istraživanja, međutim, pokazuju da zemlje u kojima većina žena radi, kao što su Švedska i SAD, zapravo imaju višu stopu nataliteta nego Japan i Italija, gdje žene češće ostaju kod kuće. Žene koje rade ne provode ni manje vremena sa svojom djecom – prema američkim istraživanjima, moderne majke prosječno istu količinu vremena posvećuju svojoj djeci kao i majke 1965. godine. Zbog posla, žene se manje posvećuju domaćinstvu, imaju manje slobodnog vremena i manje spavaju.

Sve više žena u izvršnoj vlasti također bi mogao povećati gospodarski rast, jer dok su muškarci skloniji usmjeravanju novca u naoružanje, žene proračunska sredstva ulažu u poboljšanje zdravstva, obrazovanja, infrastrukture i položaja siromašnih. U zemljama u razvoju, ulaganje u obrazovanje žena višestruko se vraća na gospodarskom i društvenom planu jer obrazovane žene odgajaju zdraviju i obrazovaniju djecu.
I dok se u globalnim projekcijama zapošljavanje žena smatra motorom gospodarskog rasta, kod nas su žene u većini među nezaposlenima, bez izgleda da bi se u skoroj budućnosti nešto moglo promijeniti. U Hrvatskom zavodu za zapošljavanje je krajem ožujka evidentirano 311.311 nezaposlenih osoba. Od toga je bilo 185.014 nezaposlenih žena, što znači da je omjer nezaposlenih žena i muškaraca bio 59,4 prema 40,6 posto.
- Veći je udio žena od muškaraca u svim obrazovnim skupinama nezaposlenih, ali je udio žena prevladavajući u višim skupinama obrazovanja – tumači Zrinka Blažević, ravnateljica Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. – Među nezaposlenima s fakultetom, 63,3 posto je žena prema 36,7 posto muškaraca; 65,2 posto žena prema 34,8 posto muškaraca s višom školom te 69,0 posto žena prema 31,0 posto muškaraca s četverogodišnjom srednjom školom ili gimnazijom.
Prema dobi, najviše je nezaposlenih osoba starijih od 50 godina, dok udio mladih, između 15 i 24 godine, među nezaposlenima iznosi 19,6 posto. S obzirom na veći broj nezaposlenih žena, njih je više u svim dobnim skupinama nezaposlenih, a najveći u srednjoj dobi između 30 i 44 godine, navode u HZZ-u.
-Nezaposlenost mladih sveprisutan je trend u svijetu, pa i u Hrvatskoj, kaže Marija Hanževački, glavna tajnica Hrvatskih nezavisnih sindikata. Žene u dobi između 15 i 29 godina čine 33,4 posto nezaposlenih žena u Hrvatskoj, dok je 31 posto nezaposlenih žena starije od 45 godina, a u tim je godinama gotovo je nemoguće naći novi posao. U 2005. godini gotovo jedna trećina registriranih nezaposlenih osoba posao je čekala dulje od tri godine - 99.089 nezaposlenih osoba, od kojih su 60.611 žene. Dio dugotrajno nezaposlenih radi na crno, jer naknadu za nezaposlenost dobiva samo određeno vrijeme (uvjeti i duljina primanja naknade određeni su zakonom), ali od nje ionako ne mogu preživjeti jer je maksimalan iznos naknade 1.000 kuna.
Trend veće zastupljenosti žena među nezaposlenima nije nov, komentiraju Anny Brusić i Sanja Smoljak, predstavnice HUP-a, članice Upravnog vijeća Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.
-U broju onih koji pristižu među nezaposlene tek je nešto više žena nego muškaraca i taj je omjer 51 naprama 49 posto u korist žena. Ali činjenica da među nezaposlenima ima više žena, iako bez posla podjednako ostaju i žene i muškarci, pokazuje da je vjerojatnije kako će novo zaposlenje ponovno naći muškarci nego žene.
-Uzroci veće nezaposlenosti žena su različiti, procjenjuje Marija Hanževački, glavna tajnica Nezavisnih hrvatskih sindikata - prijelaz na tržišno gospodarstvo i posljedice tranzicije, privatizacija u 90-tim godinama prošlog stoljeća, posljedice globalizacijskih procesa, ali i tradicionalni odgoj.
- Nezaposlenost je najveći problem hrvatskog gospodarstva i u tome se slažu sve vlade, no većih pomaka u rješavanju toga problema nema jer broj nezaposlenih osoba, nakon buma u devedesetim godinama i administrativnog smanjenja 2002. godine, već dulje vrijeme stagnira na brojci iznad 300.000, izuzme li se godišnje redovno sezonsko smanjenje zbog turističke sezone i graditeljstva – kaže Marija Hanževački - Sjetimo se samo pretvorbe i privatizacije “na hrvatski način” i velikog broja ljudi koji su zbog toga ostali bez posla ili su pak prebačeni na brigu Zavoda za mirovinsko osiguranje. Procesi restrukturiranja i “outsourcinga” dodatno povećavaju broj nezaposlenih osoba, a sve zbog povećanja konkurentnosti poduzeća. No pitanje je jesu li ta poduzeća svoju konkurentnost mogla povećati i na druge načine. Nažalost, kada treba smanjiti troškove, većina hrvatskih poduzetnika prvo smanjuje broj zaposlenih i još traže fleksibilnije radno zakonodavstvo kako bi što jeftinije i lakše mogli otpuštati radnike.
Neki sektori tradicionalno zapošljavaju žene i problem se povećava ako se proizvodi tog sektora negdje drugdje u svijetu mogu proizvesti i kupiti jeftinije, kao što je u tekstilnom sektoru. Proizvodnja odjeće i obuće iz svih se europskih zemalja seli na istok, u Kinu, Indiju, Tajland, gdje su troškovi rada neusporedivo niži. Zbog toga se tekstilna poduzeća u Hrvatskoj zatvaraju, a radnice se šalju na Zavod za zapošljavanje bez ikakve mogućnosti za pronalazak novog posla jer se u tekstilnom sektoru novi radnici više ni ne traže. Dolaskom velikih trgovačkih lanaca masovno su propadale i trgovine, a prilikom restrukturiranja i u drugim je sektorima velik broj žena ostajao bez posla (banke, hoteli, poljoprivredni kombinati...).

MLADE ŽENE
- Mlade se žene danas pri zapošljavanju suočavaju s cijelim nizom problema – navodi Marija Hanževački. - Već na samom razgovoru za posao mlade su žene suočene s brojnim pitanjima od kojih su mnoga nezakonita, kao što su primjerice pitanja: ima li dečka, je li udata, planira li se udati, kada planira imati djecu, može li raditi fleksibilno radno vrijeme što podrazumijeva različite poslovne večere i slično. Oglas za posao također često sadržava uvjete koji se prema zakonu ne smiju postavljati ili su nerealni (mlada, lijepog izgleda, atraktivna, slobodnih nazora, i sl.). Mi smo u Nezavisnim hrvatskim sindikatima prije dvije godine istraživali uvjete zapošljavanja koji se traže u oglasima te što i kako pitaju i traže poslodavci pri razgovorima sa kandidatima i kandidatkinjama za posao. Jasno se pokazalo da postoje razni oblici diskriminacije kod zapošljavanja.
Ako i zadovolje uvjete iz natječaja, mlade su žene suočene s ozbiljnim problemom – ugovorom o radu na određeno vrijeme. Zakon o radu jasno određuje što može biti razlog zapošljavanja ugovorom na određeno vrijeme (“kada je prestanak radnog odnosa unaprijed određen objektivnim razlozima koji su opravdani rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja”, čl. 15.). U posljednje tri godine, međutim, više od 80 posto novozaposlenih osoba potpisalo je ugovor na određeno vrijeme. Što te mlade osobe mogu učiniti, posebice žene? Ne mogu planirati obitelj jer ne znaju hoće li im ugovor biti produžen. Ako zatrudne, praksa pokazuje kako nema produljenja ugovora čim to poslodavac dozna. Ne mogu dignuti kredit kako bi riješile stambeno pitanje. Sve to znači da na takvom poslu ne mogu planirati budućnost. A pritisak na poslu je ogroman. Radit će prekovremeno, što često neće biti plaćeno, pristajati na različite uvjete samo kako bi im ugovor bio produžen, i to opet na određeno vrijeme. A da se ne spominje spolno uznemiravanje i mobbing.
Ukoliko nemaju tu “sreću” i rade makar i na određeno vrijeme, onda su prisiljene pridružiti se stotinama tisuća onih koji rade na crno, bez mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, bez zaštite na radu, bez bilo kakve sigurnosti. A tu su žene ugrožnije od muškaraca, jer često rade poslove kao što su pomoć u domaćinstvima, čuvanje djece, rad u kafićima, čišćenmje poslovnih prostora, gdje se prisiljavaju na na pružanje različitih “usluga” i rade u stalnom strahu od gubitka tog posla. U toj su skupini i mnoge žene registrirane na Zavodu za zapošljavanje.

SIVA EKONOMIJA
- Barem djelomično rješavanje problema sive ekonomije smanjilo bi i broj nezaposlenih, povećalo prihod proračuna i ljudima vratilo dostojanstvo – komentira glavna tajnica Nezavisnih hrvatskih sindikata – prema procjenama, gotovo 400.000 ljudi u Hrvatskoj uključeno je u neki oblik rada na crno.
Početkom ožujka Vlada RH usvojila je mjere za zapošljavanje najkritičnijih grupa nezaposlenih, a to su, među ostalima, starije generacije muškaraca i žena - za žene to je dob iznad 45 godina, a za muškarce iznad 50. Zaposle li osobu te dobi, koja je barem šest mjeseci bila evidentirana kao nezaposlena, poslodavci dobivaju bespovratnu državnu potporu u trajanju od 18 mjeseci, koja, ovisno o obrazovanju zaposlenika i veličini tvrtke poslodavca, može iznositi između 600 i 2900 kuna – navode u HUP-u.
Takve mjere za poticanje zapošljavanja kreirane po uzoru na uredbe Europske unije, a Hrvatska udruga poslodavaca je više puta predlagala ugrađivanje još jedne mjere za poticanje zapošljavanja - oslobađanje poduzetnika početnika (do 10 zaposlenih) od poreza i doprinosa na plaće na novozaposlene u prvoj i drugoj godini poslovanja i to u iznosu od 100 posto u prvoj godini poslovanja te u iznosu od 50 posto u drugoj godini poslovanja.
Nezaposlenost je vrlo skupa, ne samo zbog toga što nezaposleni primaju socijalnu naknadu od najviše 1000 kuna te stoga što je Hrvatski zavod za zapošljavanje moderniziran, opremljen i ljudstvom i tehnikom kako bi bio sposoban servisirati – ili barem prikazati da servisira – gotovo desetinu stanovništva Hrvatske. Mnogo je skuplje to što nezaposleni nisu organizirani u sustav koji bi omogućio stvaranje nove vrijednosti. A ako, prema novim mjerilima, zapošljavanje žena postaje pokretač razvoja, proizlazi da, s većinom žena među nezaposlenima, sve više zaostajemo za razvijenim svijetom. Ali koliko je osoba koje primaju socijalnu skrb i kolika su trenutno izdvajanja za socijalnu skrb, trebala je odgovoriti državna tajnica za socijalnu skrb Dorica Nikolić, koja se nije odazvala pozivu na sudjelovanje u našem istraivanju.
Problem nezaposlenosti ne može se riješiti preko noći, ali vlada treba stvoriti okružje u kojem se problem može početi rješavati. Samo donošenje mjera zapošljavanja nije dovoljno, iako se vlada nije iskazala ni u tome – komentira Marija Hanževački.

NEDJELOTVORNE MJERE
Mjere koje je vlada donijela 2002. godine nisu se pokazale previše djelotvornima. Bile su to akcije “S faksa na posao”, “Iz učionice u radionicu”, “Iskustvom do profita”, “Učenjem do posla za sve” i slične. Krajem 2004. godine donesen je Nacionalni akcijski plan zapošljavanja 2005-2008. godine, kojim se vlada obvezala kako će za svaku godinu donijeti aktivne mjere zapošljavanja.
- Na žalost, to za 2005. godinu nije učinila, već je u kolovozu te godine ukinula sve mjere donesene 2002. godine, da bi tek krajem godine donijela aktivne mjere zapošljavanja za 2006. godinu. Mjere koje su sada na snazi usmjerene upravo na najugroženije kategorije nezaposlenih – mlade osobe do 29 godina bez radnog iskustva, dugotrajno nezaposlene, starije osobe (žene iznad 45 godina starosti i muškarce iznad 50 godina starosti). Ipak, financijska sredstva koja su iz državnog proračuna izdvojena za njih premala su da bi se u skoroj budućnosti mogli očekivati neki značajniji rezultati – komentira Marija Hanževački poticaje za zapošljavanje - Za značajnije smanjivanje broja nezaposlenih potrebno je uložiti u njihovo obrazovanje, njihova nova znanja i vještine jer sa sadašnjim znanjima i vještinama poslodavcima nisu potrebni i oni svoje buduće radnike traže negdje drugdje, a često i u jeftinoj radnoj snazi iz susjednih zemalja.
U veljači 2004. godine održana je tematska sjednica Gospodarsko-socijalnog vijeća o položaju žena na tržištu rada i donesen je niz zaključaka, ali u sindikatima nisu upoznati s rezultatima tih mjera, stoga su uvjereni da je ta sjednica poslužila samo u dnevno.političke svrhe i procjenjuju kako ćemo o položaju žena na tržištu rada više slušati u predizborno vrijeme, kada će se opet obećavati nova radna mjesta i smanjivanje nezaposlenosti.
- Mi u Nezavisnim hrvatskim sindikatima već niz godina naglašavamo nužnost donošenja strategije razvoja Hrvatske, kako bi se konačno znalo koje su to grane, sektori na koje će se Hrvatska orijentirati. Nužno je također povezati gospodarstvo s obrazovanjem – procjenjuje glavna tajnica Nezavisnih hrvatskih sindikata - gospodarstvenici trebaju reći koji su im profili radnika potrebni i s kojim znanjima i vještinama, a ne da obrazujemo mlade ljude za zanimanja koja hrvatskom gospodarstvu više nisu potrebna ili ne u tolikom broju. A zanimanja koja su nam potrebna dobivamo uvozom radne snage iz susjednih, pa i udaljenijih zemalja.
Svi govorimo o konkurentnosti hrvatskog gospodarstva i hrvatskih poduzeća, ali konkurentnost se između ostalog gradi na znanju i vještinama radnika. Vrlo je bitan i sustav kvalifikacija, dokvalifikacija i prekvalifikacija, odnosno sustav cjeloživotnog učenja, kažu u Nezavisnim hrvatskim sindikatima. Državne vlasti trebaju poslodavcima dati poticaje kako bi ulagali u znanja i vještine svojih radnika, što bi ih potaknulo da kod restrukturiranja i prelaska na nove tehnologije ili poslove dokvalificiraju i prekvalificiraju radnike koje već imaju, umjesto da ih otpuštaju i zapošljavaju nove koji su im potrebni za te nove poslove. Već se dulje vrijeme govori o Zakonu o cijeloživotnom učenju, čak je sindikatima na očitovanje bio upućen i jedan prijedlog, ali konkretnih rezultata nema.

RJEŠENJE NADOHVAT RUKE
U skoroj budućnosti ne naziru se značajniji pomaci na području nezaposlenosti, osim mogućeg administrativnog smanjivanja broja nezaposlenih, što je već bivša vlada učinila promjenom Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti 2002. godine, a najave sadašnje vlade upućuju na sličnu mogućnost. Kako bi se podaci o nezaposlenosti mogli usporediti, treba očekivati prelazak na metodologiju Međunarodne organizacije rada, što će smanjiti sadašnji broj nezaposlenih, to se ne bi smjelo koristiti za promidžbu uspjeha u smanjenju nezaposlenosti jer sama promjena metodologije problem neće riješiti, kažu u sindikatima. To pogotovo ne smije biti sredstvo za postizanje predizbornih bodova.
- Vlada koja uistinu uspije stvoriti uvjete za značajnije smanjenje broja nezaposlenih bit će posebno pamćena. Do danas to nije ni jedna – tumači Marija Hanžeković - a da bi to postala, Vlada mora ostvariti tijesnu suradnju s poslodavačkim udrugama te povezati poslodavce i sustav obrazovanja, i to kako pri dugoročnim planiranjima, tako i onim kratkoročnim. Zavod za zapošljavanje mora pritom imati aktivniju ulogu, češće i više izlaziti na teren, nuditi poslodavcima nezaposlene, provoditi ciljanu edukaciju, dokvalificirati, prekvalificirati, u skladu s planovima i potrebama poslodavaca.
Društvo se ne može miriti sa činjenicom kako je normalno da većinu nezaposlenih čine žene. To je pitanje javne društvene edukacije, ali i stvaranja uvjeta, od otvaranja potrebnog broja jaslica i vrtića, njihovog radnog vremena, poticanja poduzeća da sama ili u suradnji s drugim poduzećima i lokalnim zajednicama, otvaraju vrtiće i jaslice što i u tradicionalno ustrojenoj obitelji daje veći prostor i prigode ženi na tržištu rada.
Rješenje je možda već nadohvat ruke. Zaštita okoliša, društveno odgovorno ponašanje, permanentno obrazovanje i usavršavanje, motivirani zaposlenici koji pridonose napretku tvrtke i za to su razmjerno nagrađeni i stimulirani, uprava koja potiče zaposlenike na zalaganje, ideje i nova rješenja, fleksibilno radno vrijeme, vrtići u tvrtkama, briga za mlade mame, a posredno i natalitet... sve su to mjere koje već danas primjenjuju najbolje među najboljim tvrtkama i u Hrvatskoj, ne samo na Zapadu. Tvrtke koje surađuju s izvoznicima, ili su pak u stranom vlasništvu, već dobro znaju što su standardi kvalitete i ulažu u edukaciju menadžera kvalitete, koji u svaku tvrtku, bez obzira na njezinu djelatnost, može ugraditi jedinstveni sustav upravljanja kvalitetom. Mjera kvalitete je kupac koji se vraća, a tvrtke 21. stoljeća ponovno ga otkrivaju kao jedinoga koji može jamčiti uspjeh njihova proizvoda. Jedna od važnih karika u lancu postizanja kvalitete - a jedino je ona ulaznica na zahtjevno zapadno tržište - zalaganje je svih zaposlenika i njihovo stalno usavršavanje. Čovjek je ponovno u središtu pažnje i za uspjeh tvrtke postaje presudna njegova motiviranost, njegovo zalaganje i ideje. Možda se problem nezaposlenosti žena čini nerješivim iz današnjih pozicija i načina razmišljanja menadžera starog kova. Ali već stižu nove generacije, mladi koji znaju da jedino praćenjem novina i primjenom znanja mogu konkurirati na stranom tržištu. A prema kriterijima kvalitete, žene neće ostati nezaposlene.

PODUZETNICE U MUŠKOM DRUŠTVU
Posebno je pitanje ravnopravnosti žene na tržištu rada. U posljednje se vrijeme žene sve više ohrabruju za poduzetništvo u raznim djelatnostima, pa i u onima, do sada “rezerviranim” za muškarce. I tu u uspjesima nimalo ne zaostaju za muškarcima. Ali kad su menadžerske pozicije u pitanju i tu žena mora ulagati dodatnu energiju i dodatno se dokazivati.
- Kako se spuštamo prema dolje na hijerarhijskoj ljestvici prosječnog poduzeća primjećivat ćemo sve veći broj žena – tumači Marija Hanževački. - U strukturama vlasti gotovo je identična slika, počevši od Hrvatskoga sabora, preko Vlade pa sve do lokalnih vlasti. Čak i svjetska organizacija, kao što su Ujedinjeni narodi pokazuje istu sliku, od razine diobe funkcija pa do zaposlenih.
Zbog svega ovoga važno je na pravilan način pristupiti kvalitetnom i ispravnom poimanju žene u svijetu rada u Hrvatskoj, stav je Nezavisnih hrvatskih sindikata. I uz stvaranje svih nužnih preduvjeta, ne zaboravljajući pri tom jednaku plaću za isti rad, jednake prilike i ravnopravnost u napredovanju, nužno je strpljivo se i učinkovito rješavati ne samo prepreka unutar radne sredine, već i predrasuda kojima je hrvatsko društvo još uvijek previše bremenito.

Sandra Pocrnić Mlakar