Globalni indeks prava ITUC-a 2022: kršenja radničkih prava u porastu
Svake godine Međunarodna konfederacija sindikata (ITUC) objavljuje svoj izvještaj o globalnom kršenju radničkih prava. Ovogodišnji, deveti po redu, Globalni indeks prava 2022. pokazuje rekordno visoke razine kršenja radničkih prava. U njemu je prema poštivanju radničkih prava rangirano 148 zemalja. Budući da se radi sveobuhvatnom pregledu radničkih prava reguliranih zakonom ovaj je izvještaj jedinstvena baza podataka u kojoj se slučajevi kršenja i rangiranje zemalja mogu vidjeti po zemljama i regijama.
Devetogodišnji maksimumi zabilježeni su u nekoliko područja:
- u 113 zemalja radnici nemaju pravo na osnivanje sindikata ili učlanjivanje u sindikat, što je porast sa 106 zemalja u 2021. godini na 113. Radnici nemaju pravo na svoje zastupnike na radnom mjestu u Afganistanu, Burkini Faso, Mianmaru, Siriji i Tunisu.
- 77% zemalja uskratilo je radnicima pravo na osnivanje sindikata i učlanjivanje u njih.
- Vlasti u 74% zemalja ometale su registraciju sindikata, što je porast sa 59%, uz državnu represiju nad aktivnostima neovisnih sindikata u Afganistanu, Bjelorusiji, Egiptu, Jordanu, Hong Kongu, Mianmaru i Sudanu.
- U 50 zemalja radnici su bili izloženi fizičkom nasilju, porast sa 45 u 2021. godini, uključujući porast od 35% na 43% zemalja u azijsko-pacifičkoj regiji i sa 12% na 26% u Europi.
- 87% zemalja prekršilo je pravo na štrajk. Štrajkovi u Bjelorusiji, Egiptu, Indiji, Mianmaru, Filipinima i Sudanu su naišli na uhićenja sindikalnih vođa ili nasilnu represiju.
- Četiri od pet zemalja blokirale su kolektivno pregovaranje. Ovo se pravo urušava u javnom i privatnom sektoru u svakoj regiji. U Tunisu se ne mogu voditi pregovori sa sindikatima bez odobrenja šefa vlade.
Hrvatska se nalazi u kategoriji 2 što znači da se kršenja radnih prava ponavljaju, no da se stanje nije pogoršalo.
Glavna tajnica ITUC-a, Sharan Burrow, izjavila je: “Znamo da su radnici na prvoj crti višestrukih i izvanrednih kriza: povijesne razine nejednakosti, klimatske hitne situacije, pandemije koja uništava živote i sredstva za život i sukoba s razornim domaćim i globalnim utjecajima.
“Indeks globalnih prava ITUC-a iz 2022. godine otkriva kako veliki broj vlada i poslodavaca ovu nestabilnost iskorištava napadajući radnička prava. Moramo razotkriti ove nepravde kako bi vlade shvatile da obnova mora početi novim društvenim ugovorom: radna mjesta, plaće, prava, socijalna zaštita, jednakost i uključenost.”
- Deset najgorih zemalja za radnike su Bangladeš, Bjelorusija, Brazil, Kolumbija, Egipat, Mianmar, Filipini i Turska, a na popis za 2022. godinu ušli su Eswatini i Gvatemala.
- Ocjene zemalja poboljšale su se za El Salvador, Niger i Saudijsku Arabiju, ali su se pogoršale za Armeniju, Afganistan, Australiju, Burkinu Faso, Gvineju, Jamajku, Lesoto, Nizozemsku, Tunis i Urugvaj.
- U trinaest zemalja ubijeni su sindikalci, 41% zemalja uskratilo je ili ograničilo slobodu govora i okupljanja, radnici su izloženi proizvoljnim uhićenjima i pritvaranjima u 69 zemalja, a 66% zemalja je radnicima uskratilo ili ograničilo pristup pravosuđu, što je porast sa 76 % na 95% zemalja u Africi.
“Svijetu je potreban novi društveni ugovor kako bi se počela popravljati učinjena šteta, a time će se radnike vratiti u središte gospodarstva. Radnici su prvi koji trpe posljedice ratova, autoritarnih vlada, izrabljivačkih poslodavaca i nedjelovanja u odnosu na klimu. Njihovi interesi moraju biti stavljeni na prvo mjesto kod donošenja odluka u rješavanju ovih kriza i kroz svoje sindikate moraju biti uključeni u donošenje odluka.
Tamo gdje postoji zlouporaba monopolske moći ili kršenja ljudskih i radnih prava ili borba za mir i demokraciju, radnički sindikati su tu da izbore pravdu, prava i zastupljenost. A bez sindikata neće biti pravedne tranzicije što se tiče klimatskih tehnoloških promjena. Indeks iz 2022. dokaz je da se status quo ne može nastaviti. Ekonomski model podržao je utrku prema dnu koja zanemaruje ljudska prava i ekološke standarde. Devet godina podataka iz Indeksa pokazuje da se to širi.
Radnici i potrošači traže bolje. Traže radna mjesta, plaće, prava, socijalnu zaštitu, jednakost i uključenost. Oni zahtijevaju novi društveni ugovor koji može početi obnavljati povjerenje i živote.”
Izvor:
