Novosti

02. 11. 2006.

JUTARNJI LIST: Hrvatska u obrazovanje ulaže daleko manje od europskog prosjeka

Europa bi do 2010. trebala postati najkonkurentnije svjetsko gospodarstvo utemeljeno na znanju, no svjetski stručnjaci procjenjuju da se ta ideja, zacrtana prije šest godina u Lisabonu, ipak teško ostvariti.
Sliku globalnih trendova u obrazovanju dalo je najnovije izvješće Organizacije za ekonomsku suradnji u razvoj (OECD) za 2006., a prema njemu, u Europi svakih devet sekundi jedan učenik napusti školu te tako ostane bez srednjoškolske kvalifikacije.
Međutim, čak 97% građana Južne Koreje, starih između 25 i 34 godine ima završenu najmanje srednju školu, što je najviši postotak među vodećim industrijskim zemljama te dokaz kako je obrazovanje u istočnoj Aziji definitivno "in".

U uvjetima današnjih trendova, obrazovanje počinje sve ranije, a završava sve kasnije, dok je formalno obrazovanje postalo tek jedan dio obrazovnog procesa. Tako građani u većini zemalja u školskim klupama provedu prosječno 17, a u Australiji, Švedskoj i Velikoj Britaniji čak 20 godina.
U Hrvatskoj, prema službenim podacima, građanin u obrazovnom procesu ostaje najdulje 16 godina, a obvezna škola traje samo osam godina. Vrijeme provedeno u vrtiću ne računa se kao dio obrazovanja, ali i postotak djece uključene u predškolske ustanove znatno je niži nego u drugim zemljama, a samo 34% djece u Hrvatskoj boravi u jaslicama te vrtićima.
Hrvatski stručnjaci za obrazovanje smatraju da se građanima mora omogućiti dulje školovanje, ali se postavlja pitanje kako postići da se u školi provodi najmanje 12 godina te kako povećati ukupan broj godina školovanja. Prof. dr. Pero Lučin, glavni pregovarač s Europskom unijom za područje obrazovanja i znanosti, smatra da se to može postići isključivo kombiniranjem formalnog sa sustavom cjeloživotnog učenja, koji treba osmisliti i financirati.
Primjerice, u Švedskoj čak 36% građana u dobi između 25. i 64. godine i dalje uči, u Danskoj je takvih 27%, prosjek "starijih đaka" u EU iznosi 9%, a u Hrvatskoj samo 2,3 posto.
Bolje obrazovanje donosi veću plaću. Veće mogućnosti zapošljavanja te kvalitetniji život, istaknuo je Lučin koji je izdvojio fleksibilnost i mobilnost, poticanje većih ulaganja u obrazovanje, veća izdvajanja iz javnog sektora, širenje obrazovnih usluga, otvaranje mogućnosti velikom broju ljudi za nastavak visokog obrazovanja te veća ulaganja u nastavnike, njihove plaće i položaj općenito, kao ključne odrednice obrazovnih politika.
Hrvatska ne ulazi u statistike OECD-a, ali prema podacima Zavoda za zapošljavanje, 5% radno sposobne snage u dobi od 25 do 29 godina, bez završene srednje škole, traži posao, a sa završenom srednjom školom na burzi je manje od 10%, a sa završenim fakultetom tek oko 2% građana.
Posljednji dio OECD-ovog izvještaja govori o ulaganjima u obrazovanje te o podacima o kojima ovisi školski standard. Iznosi novca koji se ulaže u obrazovanje jednog građanina tijekom osnovne i srednje škole, variraju od 100.000 dolara u Austriji, Danskoj, Islandu, Italiji, Luxembourgu, Norveškoj, Švicarskoj i SAD-u, do manje od 40.000 u Meksiku, Poljskoj, Slovačkoj, Turskoj, Brazilu te Čileu.
Hrvatska, prema podacima koje je navela u pregovorima s EU, izdvaja daleko manje. Naime, jedan osnovnoškolac državu godišnje stoji 2.170 eura, zemlje EU izdvajaju 4.000, a SAD čak 7.000 eura. Za školovanje jednog srednjoškolca Hrvatska godišnje izdvaja 2.200 eura, zemlje EU 6.000, a SAD 8.000 eura te se na jednog studenta kod nas godišnje troši 3.400 eura, u zemljama EU 8.000, a u SAD-u 20.000 eura. Trošak školovanja uključuje i plaće nastavnika koje u Hrvatskoj čine čak 80% prosvjetnog proračuna.
Zasigurno je zanimljivo i koliko sati nastavnici godišnje provedu neposredno u nastavi, a prosjek iznosi 704 sata. Najveću normu, s 1.080 sati imaju nastavnici u SAD-u, najnižu, s 534 sata, u Japanu, a hrvatski učitelji u neposrednom radu s djecom provedu 552 puna sata. To je, između ostalog, posljedica činjenice da nastavna godina kod nas traje samo 35 tjedana, što je manje nego u drugim zemljama. (T.N.)