Novosti

20. 10. 2006.

Part-time posao: Poslodavcima preskup, radnicima neisplativ

IAKO JE REGULIRANO ZAKONOM, PART-TIME ZAPOŠLJAVANJE JOŠ JE POPRILIČNO OTEŽANO
U Europi je takav posao uobičajen način popravljanja budžeta, ali u RH je nepopularan zbog smanjenih radnih prava
(POSLOVNI DNEVNIK) Iako je zapošljavanje s nepunim radnim vremenom u Europi uvriježeno, a pojedina ga zakonodavstva čak i subvencioniraju jer smanjuje trajnu nezaposlenost, u Hrvatskoj ono postoji tek kao prazno slovo na papiru. Zakon kaže da je u Hrvatskoj rad za dva, pa i više poslodavaca, moguć samo ako netko radi s nepunim radnim vremenom koje ukupno ne smije biti duže od najdužeg punog radnog vremena, odnosno od 40 sati tjedno. Međutim, u hrvatskom je slučaju takva vrsta rada neisplativa i za poslodavca i za posloprimca.

Jednaki doprinosi
"Bez obzira zaposlio poslodavac osobu na puno ili nepuno radno vrijeme, on za nju plaća jednake doprinose za zdravstveno osiguranje kao da radi 40 sati u tjednu. Ne treba ni spominjati koliki to nepotrebni trošak predstavlja poslodavcu", upozorava Jasna Kulušić, direktorica radno-socijalnih poslova u Hrvatskoj udruzi poslodavaca (HUP). Rad s nepunim radnim vremenom institucija je koja se prvenstveno uvela zbog pronatalitetne politike Europske unije. Tako se po isteku porodiljnog dopusta majkama koje žele raditi i pridonositi proračunu svoje obitelji pruža mogućnost da rade nekoliko sati dnevno ili po osam sati dva do tri dana u tjednu. Takav rad idealan je i za starije osobe koje žele ostati aktivne, izvanredne studente ili za osobe s posebnim potrebama. Ovom odredbom tržište rada se fleksibilizira, otvara se mogućnost većeg zapošljavanja isključenih i trajno nezaposlenih skupina u društvu, a oni pritom koriste sva prava iz radnog odnosa. "Dok je takva vrst zaposlenja u EU uobičajena, kod nas još nije zaživjela. Najviše zaposlenih s nepunim radnim vremenom bilježimo u prosvjeti te na poslovima razminiranja, ali gotovo pa zanemarivo. Postoje određeni problemi s takvim zapošljavanjem koji će se morati riješiti ako ne prije, onda u procesima usklađivanja domaćeg zakonodavstva s europskim", ističe Vera Babić, državna tajnica za rad. Hrvatska je posljednjim promjenama Zakona o radu pokušala iz EU "uvesti" odredbe koje bi jamčile rad s nepunim vremenom, ali pritom nisu osigurani ni minimalni uvjeti kako bi one u praksi funkcionirale. Izmjenama zdravstvenog zakona, predlaže Kulušić, treba uvesti pravilo "pro rata temporis", tj. da se doprinos uplaćuje prema odrađenim satima.

Siva ekonomija
Tako je već regulirano pravo na mirovinski staž razmjerno broju sati rada. Radnik koji godinu dana radi polovinu punoga radnog vremena stječe pravo na šest mjeseci mirovinskog staža. I tu se pojavljuje još jedna nelogičnost. "Poslodavac ne može, primjerice, zaposliti osobu na određen broj sati tjedno ako on nije djeljiv s pet (broj dana u tjednu) zbog mirovinskog osiguranja koje prikazuje tjedni fond odrađenih sati. Ako poslodavac ima potrebu za radnikom samo tri sata dnevno, to ne može ostvariti", napominje Kulušić. Kad poslodavci shvate takve paradokse, okreću se "sivoj ekonomiji", a strani poslodavci sa zaključuju kako je poslovanje u Hrvatskoj daleko od idealnog zbog čega se naša zemlja nalazi na začelju takvih popisa Svjetske banke. Osim troškova za poslodavce, radnici koji se odluče na ovako nesiguran izvor prihoda moraju računati i s ozbiljnim smanjenjem radnih prava. Osim lošijih plaća, a na koncu i mirovina, niže su i naknade za bolovanje i godišnji odmor. Nezaposleni nerado prihvaćaju takve poslove jer prvenstveno gube prava sa Zavoda za zapošljavanje a da se nisu ni trajno zaposlili. Ako radnik koji radi 20 sati na tjedan dobije otkaz, mora imati najmanje 18 mjeseci radnog staža da bi stekao pravo na novčanu naknadu na burzi. Isplativije je raditi preko ugovora o djelu, institucije koju EU ne poznaje.