Novosti

26. 10. 2006.

VJESNIK: »Jeftiniji« stranci neće ugroziti domaće radnike

Nedostatak radne snage u nekim djelatnostima već se osjeća, unatoč broju nezaposlenih hrvatskih građana
Sasvim je sigurno da će se Hrvatska za najmanje pedesetak godina suočiti s problemom nedostatka radne snage. Doduše, taj se problem u pojedinim djelatnostima i unatoč popriličnom broju nezaposlenih osjeća - već danas.
»Realno je da će nam se to dogoditi. Uostalom, to je problem koji već muči i Europu. Tako je Unija godišnje prisiljena isključivo radi radne snage godišnje useljavati i do dva milijuna ljudi«, kaže Vlado Puljiz, profesor socijalne politike na Pravnom fakultetu u Zagrebu.
Podsjeća kako je Hrvatska već prigodom gradnje autoceste, ali i u uslužnim turističkim djelatnostima, morala uvoziti dio radne snage.

»Hrvatska ima vrlo nisku reproduktivnu stopu i posljednjih se godina rađalo i do desetak tisuća djece manje nego što je umiralo ljudi. Jedna od najbrojnijih generacija, a to su rođeni pedesetih i šezdesetih godina, odlaze danas u mirovinu, a kasnije generacije su daleko malobrojnije. Stoga je sasvim sigurno da će Hrvatska morati uvoziti veći broj radne snage«, kaže profesor Puljiz.
Pojašnjava da je jedno od rješenja da se smanji takav trend u produljenju radnoga vijeka zaposlenih, međutim to samo po sebi neće moći spriječiti uvoz radnika.
I demograf Anđelko Akrap sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta dijeli razmišljanja prof. Puljiza.
Naime, u posljednjih četrdesetak godina udjel stanovnika starijih od 65 godina porastao je gotovo 10 posto, a sigurno je da će i dalje rasti. Istodobno, smatra Akrap, među zaposlenima je sve manje mladih osoba, a sve više onih koji se bliže mirovini.
»Demografskom inercijom bitno će se smanjiti ponuda radne snage, jer danas na radnu scenu dolaze oni koji su se rađali prije dvadesetak godina. A riječ je o malobrojnom naraštaju, jer je već nakon 1985. u Hrvatskoj došlo do ubrzanog snižavanja nataliteta«, kaže profesor Akrap.
Uz taj negativan proces, na hrvatsko tržište rada održava se i činjenica da su nakon rata propala mnoga poduzeća, pa je značajan broj mladih otišao u prijevremenu mirovinu. Zato će uvoz radne snage, nastavlja Akrap, biti nužan.

Nužno reguliranje uvoza radne snage
Prof. Akrap pojašnjava da Hrvatska već od sedamdesetih godina uvozi radnu snagu iz Bosne i Hercegovine i drugih država bivše države.
»To nije bilo toliko očito, jer je riječ o ljudima koji pripadaju istoj govornoj skupini, odnosno razumiju jezik«, kaže Akrap. No, dodaje, u sadašnjoj situaciji tržište radne snage treba se tome prilagoditi, a uvoz radnika ne smije se prepustiti spontanosti. Prema njegovu mišljenju, država itekako treba regulirati uvoz radne snage jer je riječ o »jeftinijim« radnicima u odnosu na domaće, koje je, upravo iz tog razloga, nužno zaštititi. Uostalom, i Europa provodi selektivnu emigracijsku politiku i uvozi isključivo one radnike koje tržište traži, ali koji neće ugroziti njihovu radnu snagu.
»Unatoč usmjeravanju obrazovanja prema strukama koje su potrebne, "nestašicu" radne snage, pogotovo niže stručne spreme, neće biti moguće izbjeći. »Jedan od dobrih poteza je otvaranje učilišta po manjim gradovima. Na taj način stvaraju se struke potrebne tom kraju, što je bitno za regionalni razvoj«, zaključuje Akrap.
Silvana Oruč Ivoš