Malenica potegao primjer čistačica u ministarstvu, ali nije spomenuo kako čiste zaposleni preko agencija

„Spremačica na sudu ima jednako malu plaću kao i spremačica u ministarstvu. Dakle, ako bi izdvojili spremačicu na sudu i dali joj 300 eura veću plaću, diskriminirali bi tada spremačicu u ministarstvu, Uredu Pučke pravobraniteljice, koja radi isti posao“, ustvrdio je Ivan Malenica, ministar pravosuđa i uprave, govoreći u Dnevniku Nove TV o štrajku zaposlenih u tijelima sudbene vlasti i državnom odvjetništvu.

Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika (SDLSN) godinama traži povećanje plaća za službenike i namještenike s najnižim plaćama, koje se nerijetko kreću oko iznosa minimalne plaće. Nerješavanje problema niskih plaća dijela službenika i namještenika u tijelima sudbene vlasti i državnom odvjetništvu rezultiralo je štrajkom koji traje od 5. lipnja.

U tijelima sudbene vlasti i državnom odvjetništvu od tada se odvijaju samo nužni poslovi, odnosno poslovi koji su „prijeko potrebni radi sprječavanja ugrožavanja života, zdravlja ili osobne sigurnosti pučanstva“. U štrajku su, među ostalima, sudski zapisničari, sudski upisničari, savjetnici, spremačice, domari. Svi će se oni u petak, 30. lipnja okupiti na prosvjedu u Zagrebu (1, 2, 3, 4).

SDLSN za službenike i namještenike s najnižim koeficijentima, pa time i plaćama u tijelima sudbene vlasti i državnom odvjetništvu traži rast plaća od 400 eura. Ministarstvo pravosuđa na to ne pristaje, već im poručuje kako će problem plaća riješiti novi Zakon o plaćama kojeg je Vlada ovaj tjedan uputila u Sabor. Dok novi zakon ne stupi na snagu, sindikatu se nudi potpisivanje svojevrsnog memoranduma razumijevanja, što on za sada odbija jer ne predstavlja rješenje problema (Vlada, točka 14., Faktograf).

Pitanje je, međutim, hoće li problem riješiti novo zakonsko rješenje koje bi trebalo uvesti načelo „jednake plaće za jednak rad“, odnosno „rad jednake vrijednosti“.

Vlada je i prije upućivanja novog Zakona o plaćama u proceduru, odstupila od principa za koje se zalaže odustavši od planiranog proširenja kruga obveznika čije plaće trebaju prolaziti kroz centralni obračun plaća (COP).

S druge strane, na zakonu koji bi trebao na jedinstven način regulirati pitanje preko 230 tisuća zaposlenih u državnim i javnim službama, sustavu u kojem je prisutno 12 različitih koeficijenata za isto radno mjesto, u kojem je prisutno 576 različitih dodataka – radilo se nepunih pola godine.

Različiti dodaci trebali bi biti ugrađeni u koeficijente (tzv. hibridne koeficijente). Taj postupak „pretvorbe“ nužno će dovesti do toga da će dio plaća u državnim i javnim službama rasti, a dio padati. Hibridni koeficijenti će, primjerice, pojesti dodatke od 4, 8 i 10 posto za 20, 30 i 35 godina radnog staža. Istodobno, nije se odustalo od uvećanja plaće po osnovi navršenih godina radnog staža (0,5 posto po godini staža). No, taj minuli rad više neće biti sastavni dio osnovne plaće već se utvrđuje kao dodatak na osnovnu plaću. Koliko će i tko tim budućim sustavom izgubiti, a tko dobiti pokazat će simulacija izračuna plaća. Nju za sada nitko nije napravio.

Spremačice u državnoj službi imaju plaću ispod minimalca

Naniži koeficijent u državnoj službi trenutačno iznosi 0,631. To je koeficijent za obračun plaće spremačice na koju se Malenica referirao. Kako osnovica za izračun plaća u državnim i javnim službama trenutno iznosi 902,08 eura, jednostavna računica kazuje kako bruto plaća spremačice trenutno iznosi 569,21 eura. Istodobno, bruto minimalna plaća iznosi 700 eura.

Spremačice, dakle, imaju plaće niže od zakonom propisanog minimalca, a država im isplaćuje dodatak kako bi dosegnule minimalnu plaću.

„Spremačica na našem sudu ima 480 eura plaću, s tim da joj država daje dodatak od 81 euro zato što je ispod minimalne plaće. Zapisničar na istom sudu ima 706 eura, upisničar 650 eura, arhivar 630 eura. Sucima su plaće povećane, a mi smo na rubu jada i egzistencije”, navela je nedavno Zdenka Barber, sindikalna povjerenica na Županijskom sudu u Bjelovaru.

Prema vladinom prijedlogu, najniži koeficijent u budućnosti će iznositi 0,9 što znači da bi bruto plaća spremačice (uz sadašnji iznos osnovice) bila 811 eura bruto. Istodobno sindikat traži da se najniže plaće već sada uvećaju za 400 eura.

Kada Malenica govori da bi promptno povećanje plaća spremačica na sudovima za 300 eura (što odgovara povećanju o kojem kroz novi zakon govori Vlada) bilo diskriminatorno prema čistačici u ministarstvu, zaboravlja na neke činjenice.

Urede čiste privatne agencije koje same uređuju plaće

Ministarstva su, pa tako i Ministarstvo pravosuđa i uprave, mahom djelatnosti čišćenja izdvojila, odnosnooutsourcala.Tako prostore Ministarstva pravosuđa i uprave održavaju radnice zaposlene u privatnom sektoru.

Država u ovom trenutku ima potpisanih 30 okvirnih ugovora za usluge čišćenja. Ti su ugovori sklopljeni s tri tvrtke koje su odabrane na javnom natječaju i koje pružaju usluge čišćenja pa je tako 21 ugovor sklopljen s tvrtkomAtalian Global Services Croatia, osam sAdria Grupomte jedan sDomus grupom.

Okvirni ugovori za čišćenje uredskih prostora vrijede 66,9 milijuna kuna bez PDV-a, odnosno gotovo 8,88 milijuna eura. S uključenim PDV-om, država usluge privatnih tvrtki specijaliziranih za čišćenje plaća gotovo 79,3 milijuna kuna, odnosno 10,5 milijuna eura. Kako su sklopljeni na dvogodišnje razdoblje, ispada da država mjesečno privatnom sektoru za usluge čišćenja plaća 2,8 milijuna kuna bez PDV-a, odnodno 369,9 tisuća eura. S PDV-om mjesečni račun se penje na 3,3 milijuna kuna, odnosno preko 438 tisuća eura. Poslovi spremačica koje privatne firme iznajmljuju državi obuhvaćaju redovno čišćenje uredskih prostora, povremeno čišćenje te u nekim slučajevima i „dodatnu prisutnost“.

Država godinama provodi tiho izdvajanje neosnovnih djelatnosti. Zbiva se to još od 2014. godine kada su sindikati prikupljanjem potpisa za referendum zaustavili najavu tadašnje vlade o izdvajanju neosnovnih djelatnosti, odnosno poslova poput čišćenja, kuhanja, održavanja prostora (domari). Koalicijska Vlada SDP-a 2014. godine namjeravala je izdvojiti neosnovne djelatnosti u javnom sektoru, sindikati su protiv te inicijative prikupili 608 503 potpisa građana, a provjerom je utvrđeno da ih je ispravno gotovo 548 tisuća. Pod pritiskom javnosti, Vlada je odustala od izdvajanja neosnovnih djelatnosti (1, 2, 3).

No, izdvajanje se odvijalo i odvija potiho. Zbog malih plaća velikog interesa za poslove čišćenja nema pa se u prošlosti znalo događati da neka tijela javne uprave i po nekoliko puta oglašavaju slobodna radna mjesta, ali zainteresiranih za posao čišćenja nije bilo. Te su praznine popunjavanje angažmanom privatnog sektora. S vremenom se ustalila i praksa da se nakon odlaska spremačice u mirovinu angažiraju privatne tvrtke. Tako su svojedobno, zbog dugotrajnosti postupka javne nabave, neki uredi državne uprave tjednima ostajali prljavi jer ih nije imao tko čistiti. Istodobno se događalo i da se spremačicama koje rade za državu preko privatne tvrtke ne isplaćuju plaće.

Prema odredbama Zakona o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave, osim svih ministarstava, Vlade, Ureda Predsjednika, Hrvatskog sabora, obveznici objedinjene javne nabave su i središnji državni uredi za demografiju i mlade, razvoj digitalnog društva, središnju javnu nabavu, kao i Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Hrvatska vatrogasna zajednica, Državni inspektorat, Državna geodetska uprava, Državni hidrometeorološki zavod, Državni zavod za intelektualno vlasništvo, Državni zavod za mjeriteljstvo i Državni zavod za statistiku. U objedinjenoj nabavi oni osiguravaju i čišćenje poslovnih prostora.

U ovom trenutku 30 važećih okvirnih sporazuma za poslove čišćenja potpisani su tijekom rujna i listopada 2021. godine. Sklopljeni su na dvogodišnje razdoblje. Iz opsežne dokumentacije o tim ugovorima evidentno je kako Ministarstvo pravosuđa i uprave, kao i niz drugih ministarstava, za čišćenje ne koriste namještenike zaposlene u državnoj službi, već radnike privatnih tvrtki.

Radnici Adria Servisa i Atalian Global Services Croatia, tako osim Ministarstva pravosuđa i uprave čiste i službene prostorije Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Ministarstva zdravstva, Ministarstva poljoprivrede, Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Ministarstva hrvatskih branitelja, MUP-a, MORH, Ministarstva kulture, Ministarstva financija, Ministarstva znanosti i obrazovanja, ali i Ureda predsjednika. No, u tim tijelima još uvijek ima i spremačica koje su namještenice i ministarstva još uvijek sporadično oglašavaju slobodna radna mjesta.

Tako je primjerice Ministarstvo financija početkom lipnja oglasilo zapošljavanje dvije spremačice. Na te će se radnike primjenjivati odredbe Zakona o državnim službenicima.

Od agencija država traži da ne idu ispod minimalca

S druge strane, na radnike koji su zaposleni preko privatnih tvrtki ne primjenjuje se taj zakon, kao ni zakoni koji reguliraju javnu službu. Na njih se ne odnose ni Uredbe o koeficijentima, a ni kolektivni ugovori koji pokrivaju kako države, tako i javne službe.

Koeficijent za izračun plaće spremačice privatnog poduzeća koja radi u nekom ministarstvu ne iznosi 0,631, niti je njena osnovica za izračun plaće 902,08 eura. Ti radnici plaću ugovaraju sa svojim poslodavcem, a on posao ugovara s državom. Država je privatne izvođače jedino obvezala da ne smiju isplaćivati plaće niže od minimalne plaće i da radnicima trebaju isplaćivati troškove prijevoza prema odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike. Taj „zaštitni mehanizam“ uveden je kako se ne bi događalo da unajmljene spremačice rade bez plaće.

Privatne tvrtke, dakle, država je obvezala da ne smiju isplaćivati plaću nižu od minimalne, a istodobno ona svojim namještenicima isplaćuje takvu plaću nižu od minimalne. Kako ne bi bila u prekršaju, isplaćuje im dodatak s kojim njihova primanja dosegnu minimalnu plaću. Država tako, u osnovi, diskriminira dio službenika i namještenika.