Presuda Suda EU u predmetu C-328/20 - Indeksacija obiteljskih davanja

Taj mehanizam čini neopravdanu neizravnu diskriminaciju na temelju državljanstva radnika migranata

Austrija je 1. siječnja 2019. uspostavila mehanizam prilagodbe za potrebe izračuna paušalnog iznosa obiteljskih davanja i iznosa različitih poreznih povlastica koje dodjeljuje radnicima čija djeca trajno borave u drugoj državi članici. Te porezne povlastice obuhvaćaju odbitak za uzdržavano dijete, „Familienbonus Plus”, odbitak za jedinog hranitelja, odbitak za samohrane roditelje i odbitak za uzdržavanje. Prilagodba može biti na više ili na niže, ovisno o općoj razini cijena u dotičnoj državi članici.

Smatrajući da su taj mehanizam prilagodbe i razlika u postupanju koja iz njega proizlazi ponajprije za radnike migrante u odnosu na nacionalne državljane protivni pravu Unije, Komisija je Sudu podnijela tužbu zbog povrede obveze protiv Austrije. U ovom predmetu Komisiju podupiru Češka Republika, Hrvatska, Poljska, Rumunjska, Slovenija, Slovačka i Nadzorno tijelo EFTA-e, dok su Danska i Norveška intervenirale u potporu Austriji.

Svojom današnjom presudom Sud, kao prvo, utvrđuje da predmetni obiteljski doplatci i porezni odbitak za uzdržavano dijete čine obiteljska davanja, koja potpadaju pod Uredbu o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti i koja ne podliježu nikakvom smanjenju ili izmjeni zbog činjenice da korisnik ili članovi njegove obitelji borave u državi članici različitoj od one koja ih dodjeljuje.

Stoga uredba zahtijeva strogu ekvivalentnost između iznosa obiteljskih davanja koja država članica isplaćuje radnicima čiji članovi obitelji borave u toj državi članici i onima čiji članovi obitelji imaju boravište u drugoj državi članici. U tom pogledu Sud ističe da – s obzirom na to da se ne uzimaju u obzir razlike u razinama cijena unutar države članice koja isplaćuje davanja – razlike u kupovnoj moći između država članica ne opravdavaju to da država članica toj drugoj kategoriji osoba može isplatiti davanja u iznosu različitom od onoga koji se dodjeljuje osobama iz prve kategorije.

U tim okolnostima, Sud je istaknuo da sporno austrijsko zakonodavstvo, s obzirom na to da provodi prilagodbu obiteljskih davanja ovisno o državi boravišta korisnikove djece, čini povredu Uredbe o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti.

Kad je, potom, riječ o obiteljskim davanjima i svim poreznim povlasticama na koje se odnosi Komisijina tužba, Sud podsjeća na to da pravo Unije zabranjuje bilo kakvu diskriminaciju u području socijalne sigurnosti koja se temelji na državljanstvu radnika migranta. Međutim, sporni mehanizam prilagodbe, s obzirom na to da se primjenjuje samo u slučaju boravka djeteta izvan austrijskog državnog područja, uglavnom pogađa radnike migrante zato što postoji veća mogućnost da njihova djeca borave u drugoj državi članici.

Usto, budući da velika većina radnika migranata na koje utječe taj mehanizam potječe iz država članica u kojima je razina troškova života niža od one u Austriji, oni primaju obiteljska davanja kao i socijalne i porezne povlastice u manjem iznosu od onih koji se dodjeljuju austrijskim radnicima.

Posljedično, taj mehanizam prilagodbe čini neizravnu diskriminaciju na temelju državljanstva koja, u svakom slučaju, nije opravdana. U tom pogledu Sud ističe da radnici migranti sudjeluju na isti način kao i nacionalni radnici u određivanju i financiranju iznosa doprinosa na kojima se temelje predmetni obiteljski doplatci i porezne povlastice a da se pritom ne uzima u obzir mjesto boravišta njihove djece. Prema mišljenju Suda, iz toga slijedi da sporno austrijsko zakonodavstvo čini također i povredu Uredbe o slobodi kretanja radnika u Uniji.

S obzirom na navedeno, Sud je u cijelosti usvojio tužbu zbog povrede obveze koju je podnijela Komisija.