Priopćenje Pravobraniteljice povodom 8. ožujka - Međunarodnog dana žena

Na koji smo način i u kojoj mjeri odoljeli brojnim izazovima uzrokovanim društvenim, gospodarskim, političkim i drugim promjenama, ali i onima već duže vremena postojećima, otprije poznatima i uporno perzistirajućima.

Nedvojbeno je da je postignut određeni napredak, po pitanjima osvještavanja rodne (ne)ravnopravnosti, ali i po pitanjima unaprjeđenja zakonodavnog okvira u ovom području. Pozitivnim primjerima u području rodne ravnopravnosti svjedočimo prije svega kad promatramo stečene tekovine rodne ravnopravnosti i temeljnih ljudskih sloboda, ali i na pojedinačnim primjerima s kojima se susrećemo u svakodnevnom životu. Međutim, postizanje korjenitih društvenih promjena uvijek je sporije od brzine života jednog pojedinca/ke.

Usprkos mnogobrojnim neupitnim pozitivnim promjenama, svakodnevne rodno utemeljene nepravde prema pojedincima/kama ili skupinama još uvijek su značajno prisutne. Dostupni statistički podaci i svakodnevni realitet ukazuju na činjenicu da u Hrvatskoj, žene i muškarci nažalost nemaju jednaka prava i mogućnosti u svim područjima života. Široko je prisutna rodna diskriminacija, uz pojavu višestruke diskriminacije ranjivih skupina žena, te učestalost pojave rodno utemeljenog nasilja i postojanje brojnih stereotipa i predrasuda.

Žene pripadnice nacionalnih manjina, žene s invaliditetom, starije žene i žene iz ruralnih područja posebno su ugrožene i često višestruko diskriminirane. Nedostatak ciljanih istraživanja i sveobuhvatnih statističkih podataka o pojavnosti različitih oblika diskriminacije među ovim skupinama žena ali i diskriminaciji žena te nasilju nad ženama općenito, evidentan je. Tim nepovoljnim okolnostima svakako ne doprinose još uvijek prisutno učestalo nerazumijevanje, sklonost predrasudama, te nedovoljna senzibiliziranost stručnog osoblja u institucijama koje se u svom radu susreću sa žrtvama i počiniteljima rodne diskriminacije i nasilja.

Statistika koju prati Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova ukazuje da smo već niz godina, uključujući prošlu 2022. godinu, suočeni s najvećim brojem pritužbi žena na diskriminatorno postupanje u svim područjima života, što čini konstantu od oko 2/3 svih pritužbi te ukazuje na činjenicu da su žene i dalje društvena skupina koja je suočena s diskriminacijom temeljem spola, majčinstva i obiteljskog statusa u društvenoj, javnoj i privatnoj sferi.

Iako su pred nama i u prošloj 2022. godini bili brojni izazovi u okviru područja koja Pravobraniteljica prati u skladu sa Zakonom o ravnopravnosti spolova i zakonskim nadležnostima, može se reći da je u javnom prostoru vezano uz rodnu ravnopravnost dominirala problematika femicida, nejednakosti na tržištu rada, spolnog uznemiravanja, seksizama i diskriminatornog ponašanja u javnom prostoru, ali i problematika vezana uz položaj i prava migrantkinja, posebice u svjetlu sukoba u Ukrajini, a u okviru kojih je postupala i institucija Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.

Promatrajući pojavnost nasilja prema ženama, razvidno je da se općenito broj kaznenih djela nasilja među bliskim osobama u razdoblju od posljednjih 7 godina gotovo utrostručio. Pritom, 79% žrtava čine žene, što nedvojbeno upućuje na rodnu utemeljenost ove vrste nasilja. Na temelju dostupnih statističkih podataka, može se zaključiti da je došlo do porasta nasilja u obitelji i nasilja nad ženama kaznene prirode posebice u razdoblju od kada je proglašena epidemija bolesti COVID-19.

S druge strane, broj prekršajnih djela nasilničkih ponašanja u obitelji, kao blažeg oblika nasilja, posljednjih se godina skoro prepolovio. Taj se trend nastavio i prošle 2022. godine. Ono što je uistinu dodatno zabrinjavajuće jest da većinu nasilja prema ženama kontinuirano čine zapravo njihovi najbliži, supruzi, partneri ili bivši partneri, dok veliki broj žena smrtno strada upravo nakon što se odluči prekinuti nasilnički odnos. Navedeno upućuje stoga i na zaključak na koji Pravobraniteljica već godinama upozorava, a to je da naš sustav borbe protiv nasilja prema ženama i u obitelji dugoročno zapravo odvraća žrtve nasilja od prijavljivanja lakših oblika nasilja dok situacija ne eskalira i prijeđe u sferu kaznenog zakonodavstva, a onda je nasilje više nemoguće trpjeti ili kriti jer su posljedice najčešće tragične.

Pravobraniteljica ponovno izražava ozbiljnu zabrinutost zbog eskalacije ubojstava žena te ubojstava žena od strane bliskih osoba, što se nažalost nastavilo i u 2022. godini, na što je već u više navrata upozoravala tijekom prošle godine. Poražavajući je podatak za sve da je prošle godine život na ovaj način izgubilo 13 žena.

Kada je riječ o diskriminacijskim osnovama u svezi s kojima Pravobraniteljica zaprima najviše pritužbi, ono što je činjenica da ih je najviše upravo u području rada, zapošljavanja i socijalne sigurnosti - što čini udio od gotovo 50% ukupno zaprimljenih pritužbi.

Jer, kada promotrimo hrvatsko tržište rada, uočavamo dobro poznate ponavljajuće obrasce: žene i dalje čine većinu nezaposlenih, iako se prošle 2022. godine bilježi blago povećanje udjela žena u aktivnom stanovništvu, također čine većinu u potplaćenim sektorima, većinu kao žrtve spolnog uznemiravanja na radnom mjestu, a podzastupljene su i na pozicijama poslovnog odlučivanja te nailaze na takozvani „stakleni strop“. Prema zadnje dostupnim podacima HANFA-e, udio žena u upravama dioničkih društava čije su dionice odnosno korporativne obveznice (na dan 31. prosinca 2021.) bile uvrštene na uređeno tržište Zagrebačke burze, iznosio je 16,67%, dok je udio žena u nadzornim odborima navedenih društava iznosio 25,78%. U usporedbi s podacima iz godine prije, radi se o stagnaciji u odnosu na uprave dioničkih društava te povećanju od otprilike 2,8% u odnosu na udio žena u nadzornim odborima navedenih društava.

Nadalje, žene nemaju niti jednake mogućnosti za napredovanje te imaju niže plaće i mirovine - iako se ukupni jaz u plaćama u pandemijskom razdoblju smanjio te u 2021. godini iznosio 7%, pri čemu u nekim djelatnostima i nadalje iznosi više od 20%. U konačnici, jaz u plaćama „prelijeva“ se u jaz u mirovinama, koji je u 2020. godini iznosio 20,7%, opet na štetu žena.

Kada je riječ o usklađivanju poslovnog i privatnog života, jednako važnu ulogu trebali bi imati i muškarci, kao ravnopravni članovi obitelji, roditelji, ali i kao poslodavci. No, zabrinjavajuća je činjenica da je trend korištenja roditeljskog dopusta od strane očeva i dalje iznimno nizak - 2022. godine pravo na roditeljski dopust do 180 dana koristilo je, od ukupnog broja korisnika/ca, samo 3,68% muškaraca, dok je roditeljski dopust od 181 do 900 dana, od ukupnog broja korisnika/ca koristilo 5,50% muškaraca. Novo pravo, proizašlo iz primjene Direktive o usklađivanju poslovnog i privatnog života, u prošloj je 2022. godini, počevši sa 1. kolovozom, koristilo ukupno 6662 muškaraca (dopust do 10 dana), dok je 109 muškaraca koristilo navedeni dopust u trajanju do 15 dana ukupno. Iako je u ovom trenutku preuranjeno govoriti o određenim trendovima u korištenju očinskog dopusta, ono što je evidentno jest da je potrebno dodatno osvještavanje o mogućnostima njegova korištenja, kako potencijalnih korisnika, tako i predstavnika/ca poslodavaca.

Također, u našem društvu još uvijek prevladava stereotipno stajalište da su žene te koje bi trebale primarno obavljati sve ili većinu obaveza vezanih uz kućanstvo i brigu oko djece i svih članova obitelji, što zaposlene žene dvostruko opterećuje i dovodi do nejednakosti u startnim pozicijama žena i muškaraca. Uloga poslodavaca u omogućavanju i poticanju usklađivanja poslovnog i privatnog života je stoga jedna od ključnih za zaposlene roditelje, uz razvoj odgovarajućih i dostupnih usluga skrbi za djecu i starije.

Suvremeno društvo suočava se i sa izazovima koje donose brojne, ponekad strelovito brze, ali i poneke nenadane promjene, a koje zahtijevaju učinkovit i brz odgovor - od digitalizacije i automatizacije, klimatskih promjena, sve do pandemije Covid-a s od 2020. godine, pa i do novih geopolitičkih okolnosti, poput ratnog sukoba u Ukrajini. Sve one značajno utječu i na pitanje rodne ravnopravnosti.

Kada se govori o tehnološkom napretku, s jedne strane, sam Internet i društvene mreže kao ključni informacijski i komunikacijski kanali u današnjem virtualnom svijetu odličan su alat u suvremenom društvu, koristan za mnogo toga, od brzog povezivanja i dostupnosti nebrojenih informacija, do stupanja u kontakt s bilo kim u bilo kojem dijelu svijeta, udruživanja, društvene akcije i reakcije, dijeljenja iskustava, obrazovanja, podrške i slično.

No, s druge strane, otvara se prostor diskriminaciji i rodno utemeljenom nasilju u virtualnom prostoru, koji ne poznaju granice i više-manje predstavljaju globalni problem s visokim postotkom tamnih brojki. Navedeno je usko povezano uz širi i kompleksniji izazov - postojanje neravnopravnosti između žena i muškaraca u samom pristupu digitalnom svijetu, odnosno digitalni rodni jaz. Prema posljednjim procjenama Ujedinjenih naroda, nedostatak pristupa žena online/digitalnom svijetu uzrokovat će do 2025. godine, ukoliko se nešto ne poduzme, gubitak od 1,5 trilijuna dolara u bruto domaćem proizvodu zemalja niskih i srednjih primanja. Stoga je, želeći istražiti utjecaj digitalnog rodnog jaza na nejednakost žena i djevojčica, UN-ova ovogodišnja tema obilježavanja Međunarodnog dana žena “DigitALL: Inovacija i tehnologija za rodnu ravnopravnost”, a navedenom izazovu posvećena je i ovogodišnja prioritetna tema 67. zasjedanja Komisije o statusu žena Ujedinjenih naroda (Inovacije i tehnološke promjene te obrazovanje u digitalnom dobu za postizanje rodne ravnopravnosti i osnaživanje svih žena i djevojčica).

Žene u području političke participacije danas su još uvijek osjetno podzastupljen spol koji nema jednake prilike kao muškarci. Premda su određeni pomaci na posljednjim izborima primjetni, oni nisu u skladu s očekivanjima te su još uvijek neznatni - žene su i dalje osjetno podzastupljen spol u tijelima političkog odlučivanja. U Hrvatski sabor na posljednjim parlamentarnim izborima 2020. godine izabrano je 23% žena, u Vladu Republike Hrvatske imenovano je 24% žena, a na lokalnim izborima 2021. godine izabrano je 27% žena. Dakle, stanje na svim ključnim razinama daleko je od željene zastupljenosti od minimalno 40%.

Ovo su samo neke od činjenica koje ukazuju da emancipacija žena nije završen proces i vezan je uz druge društvene procese i promjene koje bi trebale osigurati funkcionalnija, ravnopravnija i slobodnija društva. Pritom u tom procesu trebaju sudjelovati svi dionici društva, u većoj ili manjoj mjeri i u skladu s mogućnostima, pritom promatrajući svoje postupke kroz „rodne naočale“, odnosno, kontinuirano procjenjujući učinke postupaka na žene, odnosno muškarce i shodno tome planirati daljnje djelovanje. Jer, rodna ravnopravnost nije samo pitanje položaja žena. Rodna ravnopravnost tiče se društva u cjelini i zato u postizanje rodne ravnopravnosti moraju biti uključeni i žene i muškarci.

Međunarodni dan žena i ove godine dolazi u izazovno vrijeme za svijet, ali i za ravnopravnost spolova. Međutim, to je savršen trenutak za pozitivne promjene i odavanje priznanja ženama za uloženi napor u promicanju rodne ravnopravnosti i ljudskih prava. Naslijedili smo tekovine rodne ravnopravnosti i temeljnih ljudskih sloboda koje žene imaju puno pravo danas uživati, ravnopravno s muškarcima. I ne smijemo pristajati na ništa manje i ništa lošije. Niti relativizirati već stečena prava.

Institucija Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova i dalje će snažno tražiti dosljedno poštivanje svih zakona i međunarodnih dokumenata, pratiti rad državnih i lokalnih tijela na postizanju rodne ravnopravnosti, te zahtijevati uklanjanje diskriminatornih praksi i biti pomoć žrtvama diskriminacije u traženju svojih prava.

Iz medija:
GlasIstre.hr, 8.3.2023.
Index.hr, 8.3.2023.
Glas-Slavonije.hr, 8.3.2023.
tportal.hr, 8.3.2023.
hnd.hr, 8.3.2023.
antenazadar.hr, 8.3.2023.
oslobodjenje.ba, 8.3.2023.